U današnjoj Crnoj Gori svjedočimo paradoksu: većinski narod koji govori srpskim jezikom finansira nametanje tzv. “crnogorskog jezika”, koji, uprkos pokušajima političke institucionalizacije, ne predstavlja ni lingvistički standard ni međunarodno priznatu jezičku normu. Taj konstrukt, rođen iz političkih potreba jedne uske interesne elite, progurao se kroz obrazovni sistem, javnu upravu i zvanične institucije – ne voljom građana, već dekretima i administrativnom prisilom.

Fakultet za crnogorski jezik i književnost (FCJK) na Cetinju danas nije akademska ustanova u klasičnom smislu, već ideološka tvrđava. Umjesto naučnog pristupa jeziku, studentima se nudi sadržaj koji više liči na kurseve političke lojalnosti nego na filološka predavanja. U toj instituciji ne izučava se jezik kao alat komunikacije i izraza, već kao sredstvo identitetskog inženjeringa.

Srpski jezik, koji je maternji za više od polovine građana Crne Gore, danas je institucionalno marginalizovan. U državnim dokumentima, javnom servisu i obrazovanju, srpski jezik se sistematski potiskuje. Iako je Ustavom garantovana sloboda jezika, u praksi je onemogućeno da srpski bude priznati službeni jezik, ravnopravan sa ostalima. Takva praksa ne samo da je diskriminatorna, već i duboko antidemokratska.

U ime navodne jezičke i kulturne samobitnosti, crnogorski režim je proizveo jednu paradoksalnu situaciju: većinskom narodu se uskraćuje pravo na sopstveni jezik, dok se istovremeno finansira vještačka konstrukcija koja nema ni podršku naroda, ni utemeljenje u lingvistici.

Ono što se trenutno dešava u Crnoj Gori nije emancipacija jezika, već njegova zloupotreba. U pitanju nije slobodan kulturni izraz, već institucionalna prisila. U zemlji gdje se demokratija često priziva samo deklarativno, jezička politika postaje ogledalo dubljih podjela – onih koje ne služe narodu, već interesima onih koji ga žele preoblikovati prema sopstvenoj političkoj agendi.

Građani Crne Gore moraju postaviti jasno pitanje: zašto finansirati političku fikciju dok se ignoriše jezička realnost? I do kada će ideološki eksperiment imati prednost nad voljom nar

Tagovi