Njegovo preosveštenstvo, vikarni Episkop dioklijski g. Pajsije, služio je sa sveštenstvom i vjernim narodom danas, na Vidovdan, Svetu arhijerejsku liturgiju u Manastiru Svetog Nikole u Brčelima, povodom vidovdanskog sabranja Crmničana.
Obraćajući se vjernima nakon čitanja Jevanđelja i pojašnjavajući načine na koje se možemo obratiti Bogu i snagu naše vjere, Vladika Pajsije nas je proveo kroz nekoliko Jevanđelskih priča.
“ U Svetom Jevanđelju, u svim onim pričama gdje narod prilazi Hristu i traži iscjeljenje, svako od njih prilazi Hristu na jedan poseban način. Iz tog njihovog pristupa Hristu, kako oni razgovaraju sa NJim, kako se ophode, možemo i da vidimo kakvog su oni bili duhovnog stanja. Tako na primjer, onaj čovjek koji prvo prilazi apostolima i traži da iscijele njegovog sina koga muči demon, na kraju prilazi Hristu i kaže: Tvoji učenici ga ne mogahu iscijeliti, ako ti šta možeš učiniti, učini. Vidimo, ne samo to koliko taj čovjek ima malu vjeru, nego da je on prilično ravnodušan prema Hristu. Pored toga primjera, imamo i onu desetoricu gubavaca koji traže od Hrista da se iscijele, a onda od njih deset, samo jedan se vraća i blagodari Hristu. I to se vrlo često dešava i u životu. Kada je čovjek u nekoj nevolji, traži nešto od Boga i Bog mu da, a onda se on više one svoje nevolje i ne sjeća, nego misli ili da je to nečim zaslužio ili da je sam postigao bez Božije pomoći.“
Potom se Vladika osvrnuo i na svijetle primjere iz Jevanđelja iz kojih vidimo istinsku vjeru, smirenje i blagodarenje ljudi koji su sa molbama pristupali Hristu, te navodi primjer žene koja je imala toliko vjere i smirenja da je bila sigurna da će ozdraviti ako se samo dotakne Hristovih skuta.
„Naročito Hristos hvali i onu ženu neznaboškinju kad dolazi i moli za svoju kćer a Hristos joj kaže: Nije dobro uzimati od djece i davati psima, misleći na to da ona ne pripada izabranom Božijem narodu, nego neznabošcima. A ona smireno odgovara: Da Gospode, ali i psi jedu od mrva koje padaju sa trpeze gospodara. Gospod je iscjeljuje i hvali naročito njenu vjeru.
Tako i u današnjem Jevanđelju koje smo čuli, Hristu prilazi kapetan koji ne moli ni za sina, ni za kćer, niti za bilo kaga od rodbine, nego moli za slugu svoga. Gospod kaže: U redu, doći ću i iscijeliću ga. A on smireno odgovara: Gospode, ja sam nedostojan da uđeš u dom moj, samo reci riječ i ozdraviće sluga moj, jer i ja sam čovjek od vlasti i kažem jednom slugi da ide i on ide, drugome kažem dođi i on dolazi. I ovaj čovjek zapravo ispovijeda tu pravu i istinsku vjeru da je Gospod i Bog naš gospodar svega i da svaka NJegova riječ jeste čudotvorna, a osim toga što ispovijeda svemogućstvo Božije, on i pokazuje koliko smo mi nedostojni bilo kojeg Božijeg dara i on mu govori u ime cijelog čovječanstva: Gospode, mi smo nedostojni da bilo šta tražimo, ali po milosti Tvojoj, Ti učini.
Iz ovoga njegovog primjera mi treba da se naučimo kako treba od Gospoda nešto da tražimo i da vjerujemo da bilo šta što tražimo da Bog može to učiniti, ali je pitanje da li je to dobro za nas.“
Vladika Pajsije tumačeći dalje ova Jevanđelja, poučava da Gospod sve vidi i uvijek čini dobro za nas. U tom smislu i kada nam ne ispuni molbe, to ne znači da nas nečuje, nego znači da tražimo na neispravan način ili da će nam to biti na štetu.
„Zbog toga svako ko se istinski moli Bogu, on se moli da u svemu bude volja Božija i da nama da snage da ono što je volja NJegova da to i trpimo i da to sa radošću sve podnosimo.
O tome nam govori i današnji praznik kada proslavljamo Svetog cara Lazara i kosovske mučenike. Možemo samo zamisliti kako je njima bilo kada je poslije onoga svijetloga uspona srpske države i srpskoga carstva od Stefana Nemanje pa sve do cara Lazara, države koja je cvjetala i duhovno i kulturno i na svaki drugi način, počela da se gasi. U tom trenutku kada ta slava počinje da se gasi, ali se ne gasi ona duhovna, vidimo cara Lazara koji je molio Boga da se sve to sačuva i da odole turskom neprijatelju, ali ipak on se pokorava volji Božijoj i kaže: Gospode ako je volja Tvoja da to tako bude i ako je to za nas dobro da podnesemo, onda mi to sa radošću činimo i blagodarimo na svemu i na svakoj pomoći i na svemu što od Tebe dolazi.
Tako i mi, braćo i sestre, treba da se ugledamo i na ovog kapetana o kome govori današnje Jevanđelje-kako od Gospoda nešto da tražimo, ali i na Svetog cara Lazara i kosovske mučenike-kako treba sve ono što Bog daje radi našega spasenja da to smireno primimo i da na svemu Bogu blagodarimo i da uvijek, bilo šta da nam se nudi, da uvijek biramo ono što nas vodi u Carstvo nebesko.
Bogu našem neka je slava u vijekove vijekova. Amin.“- zaključio je NJegovo preosveštenstvo Episkop dioklijski g. Pajsije.
