Mitropolit Joanikije služio u Gračanici: Raspeto Kosovo je sveopšte ognjište srpskog naroda, ljubimo svoju Otadžbinu kao što je ljubio Sveti Car Lazar

Njegovo visokpreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko primorski g. Joanikije služio je danas, na Vidovdan-jedan od najznačajnijih praznika srpkog naroda, Svetu arhijerejsku liturgiju u manastiru Gračanica. Sa Mitropolitom Joanikijem služili su: domaćin- Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit raško-prizrenski g. Teodosije, Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit mileševski g. Atanasije, Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit zapadnoamerički g. Maksim, Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit zahumsko-hercegovački i stonsko-primorski g. Dimitrije, Njegovo preosveštenstvo Episkop pakračko-slavonski g. Jovan i vikarni episkop novobrdski g. Ilarion uz sasluežnje brojnog sveštenstva i sveštenomonaštva.

Mitropolit Joanikije se arhipastirskom besjedom obratio nakon čitanja Svetog Jevanđelja.

Govoreći o današnjem znamenitom prazniku, Mitropolit Joanikije je poučavao vjerne o žitiju Svetog kneza Lazara i njegovom značajau za srpski narod, prije svega u duhovnom smislu, kao vođe svoga naroda koji se žrtvovao za pravoslavnu vjeru, otadžbinu i potomstvo.

„Prije svega, čitamo u žitiju Svetog kneza Lazara da je bio čovjek duboke vjere, pobožan vladar koji je, uzevši krst vladarske moći u vrlo teška vremena, prije svega trudio se da privede svoj narod Hristu Gospodu, da ga što više prosveti, nauči i objedini, a on kao čovjek vjere, sabirao je u svojoj duši božanske vrline, vjeru, pravdu i dobrotu i ljubav Božiju i sabravši mnoge vrline u svojoj duši, on je imao taj autoritet da sabere srpske velikaše i da se suprotstavi mrskom neprijatelju osvajaču, koji je išao kao oluja, nezaustavljivo.

Sveti knez Lazar je položio život svoj sa svojim junacima i vitezovima, za krst časni i slobodu zlatnu. Onako kao što se bio opredijelio da služi Gospodu, da služi svetinji, da podiže i ukrašava hramove, da objedinjuje narod i da ga nadahnjuje ljubavlju Božijom, tako se opredijelio i u odsudnom momentu za carstvo nebesko. „Zemaljsko je za malena carstvo, a nebesko uvijek i dovijeka.“ Iako je bitka kako kažu istoričari, ipak izgubljena, ali Sveti knez Lazar sa svojim junacima i narodom, odnio je veliku moralnu pobjedu.

Ta pobjeda nas je nadahnjivala kroz svu našu mukotrpnu, krstonosnu istriju, pa smo se vječito borili za slobodu. I danas se borimo za slobodu i svaka naša pobjeda, svako oslobođenje i najmanjeg dijela srpske zemlje, bio je kako NJegoš kaže: Lijek kosovskieh rana“.

Mitropolit Joanikije je potom kazao da je srpski narod svuda, a naročito na Kosovu i Metohiji, na raspeću, ali da nas to ne zbunjuje, jer nam upravo ta stradanja ukazuju da smo na Hristovom putu, na putu svete vjere pravoslavne.

Kosovo, raspeto, ima tu svetost, ima silu, svetinju da nas sabira, da nas objedinjuje, prosvjećuje i duhovno i kulturno uvijek podiže. Ovo je sveopšte ognjište duhovno i istorijsko srpskog naroda i zato, nije čudo što smo se danas ovdje sabrali sa svih krajeva pravoslavne vaseljene i neka to bude jedan zavjet-da njegujemo ovu ljubav prema Kosovu i njegovim svetinjama, a posebno prema raspetom narodu na Kosovu i Metohiji.“

Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije na kraju je pomenuo i kosovske junake ovoga vremena. To su majke iz višedjetnih porodica koje Mitropolit Teodosije svake godine odlikuje ordenom, zatim arhimandriti, igumani, igumanije, monaštvo i sveštenstvo koji dijele i dobro i zlo sa svojim narodom, pokazujući veliku hrabrost i ljubav, kao i prizrenski bogoslovi koji se ne plaše da upravo tu, u Prizrenu, izučavaju duhovnu školu i daju duhovne plodove. S tim u vezi, Mitropolit je pomenuo i djecu, omladinu i sve ljude koji nisu zaboravili Kosovo i Metohiju i koji dolaze, posjećuju i pomažu naše svetinje i naš narod.

„Neka bi Gospod blagoslovio svakoga ko ljubi Kosovo, ko ga nosi u svome srcu, ko je spremman da se žrtvuje za Kosovo i Metohiju. Svi vi koji ste došli danas ovdje, svi ste priložili po jednu malu žrtvu, ali daće Bog da ovako objedinjeni uvijek idemo naprijed, da kao što reče današnje Jevanđelje, da ljubimo jedni druge-i svoj narod i svoju otadžbinu kao što ga je ljubio i Sveti knez Lazar i bio spreman da se žrtvuje za njega, kako je i učinio. A tako je dobio vječni, neuvenivi vijenac slave Božije i zato ga je Gospod udostojio, zbog te njegove ljubavi i žrtve, da nas sve zastupa pred prestolom Božijim i da se njegovim molitvama izliva božija blagodat na sve nas. Neka se na sve nas ta milost Božija molitvama Svetog kneza Lazara, izlije“. Zaključio je NJegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski. G. Joanikije.

Po zavšetku Liturgije, na Gazimestanu je služen parastos poginulim srpskim junacima u Kosovskom boju 1389. godine.