Licemjerstvo bez presedana kako u svijetu tako i u Crnoj Gori: O Srebrenici može da se priča, ali smeta kad se Srbi sjećaju NATO agresije, Oluje, Bljeska i Pogroma!

Pitanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici, tri godine nakon usvajanja u crnogorskom parlamentu, ponovo je aktuelizovano, ovog puta pred stolom Ujedinjenih nacija.

Kako srpski, tako i bosanski mediji o ovome bruje već nekoliko dana a svakako jedna od interesantnijih poruka je bila poruka predsjednika Srbije Aleksandra Vučića koji se osvrnuo na dvostruke aršine kada su u pitanju događaji iz 90-ih i 2000-ih.

Vučić je između ostalog kazao da smo vraćeni 30 godina unazad i da su nas tu vratili oni koji sve vrijeme govore nemojte da gledate u prošlost.

„I kada smo nedavno imali predlog za raspravu na sjednici Savjeta bezbjednosti o agresiji na Srbiju i Saveznu Republiku Jugoslaviju, onda su nam rekli zašto se vraćate 25 godina u prošlost. A onda su nas samo dan ili dva kasnije oni vratili, ali 29 godina u prošlost. Tako da, prošlost je dobra kad njima odgovara, prošlost nije dobra kad im ne odgovara. Budućnost je poželjna kad im odgovara, a nimalo nije dobra kad im ne odgovara“, objašnjava Vučić.

I zaista, tu se može ogledati licemjerstvo pojedinih medija kako u Crnoj Gori, tako i u Srbiji, BiH, Hrvatskoj i slično. Nedavno je pred Ujedinjenim nacijama, na konstantne inicijative Ruske Federacije, na dnevni red stavljana Rezolucija o agresiji NATO pakta na Jugoslaviji 1999-te godine, koja naravno nije prihvaćena.

Takođe, pred Ujedinjenim nacijama ne postoji niti slova o srpskim stratištima u II Svjetskom ratu a koja su činile pristalice nacističke NDH-a i pripadnici ustaškog pokreta. S tim u vezi, kako to da nikada nije donešena Rezolucija o Jasenovcu, Prebilovcima, Donjoj Gradini, Jadovnu…

Kako onda, na kraju krajeva, nije ni u crnogorskom parlamentu donešena bilo kakva rezolucija po tom pitanju kada se već usvaja Rezolucija o genocidu u Srebrenici? Isto toliko veze je Crna Gora imala sa tom Srebrenicom, koliko je imala sa Jasenovcem i ostalim gorepomenutim mjestima. Kako se nikada crnogorska vrhuška nije sjetila da donese Rezoluciju o Oluji i Bljesku (ili su one pak, kao što Novak Adžić tvrdi, legitimne vojne akcije), o Pogromu na Kosmetu 2004. godine, o NATO agresiji nad Jugoslavijom?

Svakako, na sceni jeste aktuelne servilna politika prema Zapadnim zemljama koje još od 90-ih godina vode neprijateljsku politiku prema Srbiji i srpskom narodu ne bi li isparcelisali još taj dio Jugoslavije koji je ostao, što je svakako važno naglasiti, ali takođe je potrebno i konstantno ukazivati na ove i ovakve anomalije i licemjerstvo vrhuške vlasti u Crnoj Gori koja se politički svrstala na ideološki spektrum Demokratske partije socijalista i koja ne planira da napravi bilo kakav zaokret u odnosu na spoljnu politiku.