Lakić objavljuje nove dokaze: Istraga zaustavljena jer se stiglo do Aca Đukanovića, Poreska uprava me reketirala za 120.000

Dejan Lakić, kojeg potražuje SDT zbog sumnji da je dio kriminalne grupe koja je utajila milionske iznose za porez, optužio je Poresku upravu na čelu sa Miomirom M. Mugošom da su zaustavili dalje provjere kada su stigli do firme Aca Djukanovića, brata Mila Djukanovića. On ih je optužio da su od njega tražili da im plati reket u iznosu od 120.000 evra. On tvrdi da ima dokaze, koje danas po prvi put i objavljuje, da su u njegovim firmama završeni stečaji po zakonu, da ih je sprovodio nadležni organ, koji je ovjerio svu dokumentaciju i gdje se jasno vidi da je sve čisto. Odnosno, da nema nikakvih dugovanja po bilo kojem osnovu, što potvrđuje njegovu priču da je cijela afera namještena da se očisti prostor za Aca i Blaža Đukanovića.

„U aprilu 2017. godine, poslije svadje, sa jedne strane čelnika Poreske uprave Miomira M Mugoše, Sretena Grebovića i Stanislave Bebe Martinović, a s druge strane Slavena Mihailovića, Ivana Vukovića i Bojana Petričevića, zbog iste afere, istih firmi i povraćaja PDV-a, i jedni i drugi su tražili od mene da riješim taj problem. To sam odbio i poručio sam da nemam namjeru da dam ni jedan jedini evro i da pokrivam njihove poslove i kombinacije. Problem je očigledno nastao kada Mihailović nije ispoštovao rabniji dogovor i nije dao dovoljno novca kome je treba da da, da se pričpa ne otvra, već je sve zadržao za sebe. Da bi se zatvorili stečajevi u firmama „Fortis group mne“, „Warriors“, „Slowmotions“ i „District room“, Mihailoviću je dat poslovni prostor majke jednog policijskog funkcionera (ime i prezime poznato redakciji) i novac, ali Mihailović to nije prolijedio već je izgleda zadržao za sebe i tu kreću problemi, otkriva Lakić za Borbu.

Jedan od dokaza da je poslovanje bilo po zakonu

To kaže nije bio njegov problem, „medjutim s kim kopaš sa tim i oreš, tako da svi oni dobro ovo znaju i svjedoci su za ovo što javno govorim.

„Znajući moju odgovornost i kad bilo sa kim posredujem ili radim, da sam uvijek sve ispoštovao zato su i iskoristili mene kao nekog ko može riješiti njihove probleme, računajući da ću ja isto opet platiti ono što su oni dogovorili na vrhu. Tada sam u Poreskoj upravi rekao da se ne pronalazim u priči i da naravno neću da platim to što traže, bilo da je 1 evro ili 120.000 evra. Urađena je kontrola u četiri navedene firme, i 14 ili 15 poreskih inspektora je radilo tu kontrolu. I ne samno u te četiri, već i u 27 kompanija, koje su sarađivale sa ove četiri firme. Pozivam javno Poresku upravu da daju javnposti na uvid izvještaje o ovoj kontroli i ovim kompanijama, a sver do u detalje znaju Miomir M. Mugoša i Stanislava Beba Martinović. Kontrole su radjene sa namjerom da se provjeri kompletno poslovanje sa svim kompanijama u Crnoj Gori. Međutim, provjereno je 27 kompanija i na 28-oj se naglo stalo. A ta firma na koju je sve zaustavljeno je Republički zavod za urbanizam i projektovanje AD, iza kojeg stoji Aco Đukanović. Kada sam tražio objašnjenje zašto se stalo s provjerama iz Poreske uprave mi je rečeno „ne znamo u kojem grmu leži zec“. Vlasnik republičkog zavoda za urbanizam je bio Aco Djukanovic a ja sam kontakt imao sa tadašnjim direktorom RZUP-a Petrom Koraćem, kao i za još neke firme Aca Djukanovića, tvrdi Lakić.

U rešenjima od Poreske uprave jasno i vidi da je Slaven Mihailović zastupao tj. radio stečajeve kao i ko su stečajni upravnici i sudije koji su u državnoj instituciji nadležni da mogu raditi taj posao ako je sve u redu.

„Jasno se vidi da sem Telenora koji potražuje 260 evra, nije postojalo nikakvo potraživanje prema te četiri firme, niti su te firme imale bilo kakva potraživanja. Tako da ne vidim što bi gospodin Miroslav Ćosović bio osoba koja je u pritvoru navodno okrivljen da je radio on stečajeve, što nije tačno, a što potkepriljem dokazima. Jer, sve je moralo proći kontrolu Poreske uprave i prije i poslije zatvaranja stečajeva i Poreska uprava ova rješenja nije mogla izdati da nije sve bilo urađeno po zakonu, kaže on.

U zaključnom listu od 01.11.2016. kompanije „Warriors“ jasno se vide i kupci i dobavljači, među kojima su firme Aca Djukanovića, Petrosa Statisa, kako i mnoge druge kojih nema u istrazi kod Milivoja Katnića i Lidije Mitrović. Takođe, imam još mnogo drugih dokaza koje ću redom objavljivati a koji potvrđuju ko je kriminalna grupa, ja ili Katnić i Mugoša, dodaje on.

Dio spiska na kojem se vide firme s kojim je poslovao Lakić, a koje nijesu obuhvaćene istragom

Tvrdi i da je u jednoj Petrosovoj kompaniji koju vpode Boris Darmanović i Nikola Dobričanin, direktor je sestra Stanislave Bebe Martinović, koja je vršila nadzor.

„Pozivam ih da javno iznesu taj podatak, pa da vidimo ko govori istinu a ko ne govori. Ovo je prvi mali djelić koji objavljujem sa konkretnim dokazima, a narednih dana stavljam sa objavljivanjem, naglašava Lakić.