Kontrola optužnice protiv policijskog službenika zbog ratnog zločina, advokat tvrdi: Materijalnih dokaza nema, osim priče rekla kazala

Kontrola optužnice koju je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podiglo protiv policijskog službenika Zorana R. Gašovića, zbog krivičnog djela – zločin protiv čovječnosti, održana je danas u Višem sudu u Podgorici.

Predsjednik vanraspravnog vijeća sudija Nenad Vujanović izjavio je da će sud odluku donijeti u zakonskom roku.

Specijalna tužiteljka Tanja Čolan Deretić ostala je kod navoda optužnice i predložila sudu da je potvrdi.

Branilac okrivljenog, advokat Danilo Mićović, predložio je sudu da se odbaci optužba i pred sudom dao analizu optužnice. Istakao je da se optužnica zasniva na pravno nevaljanim dokazima.

„Ističem da ne postoji osnovana sumnja da je Gašović izvršio krivično djelo. Nema ni personalnih ni materijalnih dokaza. Kada hronološki analiziramo period 1992. godinu, nije preduzimao radnje za izvršenje krivičnog djela. Što se tiče personalnih dokaza, službene zabilješke, zapisnici o saslušanju svjedoka, pribavljeni pred različitim državnim organima u BiH, svakako se radi o pravno nevaljanim dokazima koje treba izdvojiti iz spisa predmeta. Razlozi optužnice su nejasni i ne postoji osnovana sumnja. Pritvor mu je određen nakon 32 godine. Stavljeni su mu svi razlozi da nikada ne izađe iz pritvora. Držimo se nečega što nam drugi serviraju. Za ova krivična djela, donijeću ovom sudu dokaze iz BiH, osumnjičeni su bili po pet-šest mjeseci nakon čega su se branili sa slobode“, rekao je Mićović.

On je dodao da Gašović nije učestvovao u ratnim zločinima u BiH, odnosno u Hadžićima.

„Te 1992. godine imao je 21 godinu i bio je najniži u hijerarhiji kao policajac. Materijalnih dokaza protiv njega nema, a ostalo su priče rekla kazala. On sada prolazi pakao. Neistina je da je ratni zločinac. Oduzeo je nekome puškomitraljez“, kazao je advokat Mićović.

Potom je kao ključan argument naveo da ovo krivično djelo nije bilo propisano zakonom Bosne i Hercegovine.

„Krivično djelo „zločin protiv čovječnosti“ nije bilo propisano u BiH u vrijeme izvršenja krivičnog djela 1992, zakon SFRJ nije važio na teritoriji BIH. Djelo nije bilo propisano i nema krivičnog djela. Specijalna tužiteljka se potrudila da obrazloženje optužnice potkrijepi latinskim citatima. To samo lijepo zvuči. Jedina ispravna odluka koju sud treba da donese je da nema mjesta optužbi. Gotovo 90 odsto navodno oštećenih su bili pripadnici paravojne organizacije „zelene beretke“. Pitam, koga je to optuženi Gašović ubio, na koji način i gdje. Izjave svjedoka su izmišljene. Predlažem da sud donese odluku da nema mjesta optužbi i da sud odbaci optužnicu“, kazao je Mićović.

Čolan Deretić je reagovala i kazala da je u optužnici dala razloge za pravnu kvalifikaciju, pozivajući se na relevantne akte.

„Jer je Ustav davao primat međunarodnih akata nad domaćim zakonodavstvom, još od nirnbeških procesa“, naglasila je Deretić, prenose „Vijesti“.

Kako je ranije saopšteno iz SDT, iz dokaza prikupljenih u istrazi, utvrđeno da postoji osnovana sumnja da je Gašović, kao pripadnik civilne policije bosanskih Srba, između ostalog učestvovao u vršenju ubistava i porobljavanju.

“Iz dokaza prikupljenih u istrazi, koja je prethodila podizanju optužnice, utvrđeno je da postoji osnovana sumnja da je okrivljeni, kao pripadnik civilne policije bosanskih Srba, za vrijeme nemeđunarodnog oružanog sukoba između Vojske Republike Srpske i Armije Republike Bosne i Hercegovine, u periodu od početka maja do sredine decembra 1992. godine, na području Bosne i Hercegovine, Sarajevo, Hadžići, kršeći pravila međunarodnog prava, u okviru šireg i sistematskog napada uperenog protiv civilnog stanovništva, učestvovao u vršenju ubistava i vršio porobljavanja, prinudna preseljavanja, mučenja, proganjanja na vjerskoj i nacionalnoj osnovi, protivpravna zatvaranja lica i druge slične nehumane postupke, kojima su im prouzrokovane teške patnje i ozbiljno ugrožavano zdravlje”, naveo je ranije specijalni tužilac i portparol SDT-a Vukas Radonjić.

Mićović je istakao da su oba vjenčana kuma Zorana Gašovića bili muslimani.

“U tom periodu 1992. godine, i on je kumovao muslimanima. Pa ne može biti da ih čas malo mrzi, a čas malo voli, pa ih je navodno ubijao, a čas ih zove za kuma”, podsjetio je branilac.

Mićović je rekao da u vrijeme navodnog izvršenja krivično djelo koje je sada Gašoviću stavljeno na teret nije bilo propisano kao krivično djelo prema bosanskom zakonodavstvu, pa imajući u vidu naprijed navedenu ustavnu odredbu, djelo koje mu se stavlja na teret po zakonu ne predstavlja krivično djelo.

„Radi se o tzv. pravnom vakumu, u smislu da Krivični zakon SFRJ kao jedini koji je propisivao krivično djelo zločin protiv civilnog stanovništva, a ne ono koje je okrivljenom stavljeno na teret, nije imao pravni domašaj, odnosno nije se primjenjivao na teritoriju BIH budući da je prethodno ta teritorija dobila međunarodno priznanje, a Krivični zakon BiH nije propisivao to krivično djelo. Odedbom člana 135 Krivičnog zakonika Cme Gore, kojom je propisano važenje krivičnog zakonodavstva Crne Gore za učinioca određenih krivičnih djela izvršenih u inostranstvu, propisano je da to krivično zakonodavstvo važi za svakoga ko u inostranstvu učini krivično djelo iz čl. 357 do 369, čl. 371 do 374 1 čl. 447 do 449 b ovog zakonika ili iz čl. 258 1 268 ovog zakonika, što znači da medu tim krivičnim djelima nema krivičnog djela zločin protiv čovječnosti. Istina, odredbom čl. 136 Krivičnog zakonika Crne Goe, propisano je da krivično zakonodavstvo Crne Gore važi za državljanina Crne Gore i kada u inostranstvu učini bilo koje drugo krivično djelo, osim krivičnih djela navedenih u čl. 135, ako se zatekne na teritoriji Cme Gore ili joj bude izručen, kao i da to zakonodavstvo važi i za učinioca koji je postao državljanin Crne Gore poslije izvršenja krivičnog djela, all, kao što je već navedeno, ni Krivični zakon BiH, a ni Krivični zakonik Crne Gore u to vrijeme nijesu propisivali krivično djelo koje okrivljenoim stavljeno na teret, i koji su se u smislu naprijed navedene ustavne odredbe jedino mogli primjenjivati na okrivljenog. Jer, ne samo naprijed navedenom ustavnom odredbom, već odredbom čl. 133 krivičnog zakonika je po st. 1 propisano da se na učinioca krivičnog djela primjenjuje samo onaj zakon koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela. Ponavlja se Krivični zakon BiH, kao i Krivični zakon Cme Gore u to vrijeme nisu propisivali to krivično djelo, dok se Krivični zakon SFRJ na njega takođe nije mogao primijeniti, budući da je primjena fog zakona prestala prije vremena navodnog izvršenja krivičnog djela, medunarodnim priznanjem BIH u 1992. godini. Tom međunarodnom priznanju prethodilo je usvajanje Akta o reafirmaciji suverenosti Republike Bosne i Hercegovine od dana 15. oktobra 1991. godine, nakon čega je od 29. februara pa do 1. marta 1992. godine sproveden Referendum o nezavisnosti Bosne Hercegovine od SFRJ kada je došlo do nezavisnosti te republike“, zaključio je Mićović.