Piše Perica Đaković
Prateći ovih dana i sedmica medije, a time i naše političare, jednostavno se upitah: Gdje mi to živimo? Kakav smo mi to narod, da se sa nama mogu poigravati svi kojima padne na pamet? Pitam se nakon svih dešavanja kroz koje smo prošli ne samo potonje sedmice, već ako sagledam i potonjih skoro 30 godina. Dal‘ nas to neko vuče za nos?
Ako nas i vuče, a mi to prihvatamo, onda nismo ništa drugo ni zaslužili. No da krenemo redom.
Prvo „lula mira“! Da, dobro ste pročitali, nije kaubojac u pitanju, niti Indijanci koji su poznati po toj „luli mira“. Ko koga ovdje zove na mirovne razgovore? Da li predsjednik države premijera, ili premijer predsjednika države? Ne znam, a činilo mi se barem, kao i vama, da znam! U svakom slučaju to čine i jedan i drugi koristeći za to navodno razgovore u Briselu, a obilato medije. Prvo je Jakov, opet preko medija poručio Mickeju da se vide po njegovom povratku iz Brisela, kao imaće šta da mu kaže, ili bolje reći da mu prenese stavove „odozgo“. Naravno, i tada je uputio riječi prekora za politiku koju premijer vodi, a na šta mu prozvani nije ostao dužan. Potom je Spajić u tv nastupu, ovoga puta, gle čuda, ne na Javnom servisu, poručio svom bivšem drugu Jakovu da ga poziva na „lulu mira“, tvrdeći pri tome da se oni nisu nikad nešto svađali. To što je predsjednik svojevremeno demostrativno napustio partiju koju su zajedno stvorili, rekla bi djeca „puj pike ne važi se“. Čini mi se, ili sam bar takav stekao utisak, jedan drugom kao prijete Briselom, ili ti spoljnim faktorom, znajuči odlično da ih je baš taj spoljni faktor svojevremeno doveo na ekspertska ministarska mjesta. Zato bi moj predlog bio, ako se slažete, da bi najbolje bilo da se njih dvojica nađu baš u Briselu i tamo razriješe sve dileme koje su među njima prisutne. Ako ne znaju oni, zna onaj ko ih nam je sudeći po svemu ipak „doveo“.
Drugo su igre koje nam se već poduže igraju oko bezbjednosnog sektora. I tu postoji očigledno jaz između predsjednika i premijera, ili možda u mišljenju njihovih savjetnika i koalicionih partnera. Ne znam da li prvo krenuti od ANB-a, MUP-a ili Vojske Crne Gore. Svuda po malo škripi, a ne znam šta je tu potonje, a šta prvo. U svakom slučaju je borba za premoć prisutna. Evo direktor policije, kažu poslije više smjenjivanja i vraćanja na funkciju, sada „samoinicijativno“ podnosi ostavku, da bi gle čuda po najavama bio izabran za savjetnika novog šefa ANB-a, koga je preko noći postavila Vlada uz, zli jezici pričaju, neke rodbinske i kumovske veze. U Vojsci ne znamo jel‘ imamo načelnika generalšataba ili je i on smijenjen, a vojska nam je u sastavu NATO-a. Uz sve to Savjet se ne sastaje jer premijer ignoriše poziv predsjednika, a uz to kažu sve je u redu nismo se mi ni svadili, a čudno kako onda Milatović najavljuje da će se zvanično obratiti crnogorskoj javnosti o koracima koje će preduzeti povodom “udara na nacionalnu bezbjednost Crne Gore” od strane Spajića. Ne znamo samo da li će to biti po povratku Spajića iz Brisela gdje će prisustvovati zatvaranju tri (umjesto 4) poglavlja za pristupanje EU. Ko sad tu koga farba, ko se sa nama ustvari igra, ne znam. Treće izgleda da su pale zavjese sa slučaja podgoričke gimnazije, iza zakulisnih igara koje su se tu vodile, i koje je neko poslije tri godine iz zaborava izvukao na scenu seksualno uznemiravanje bivše učenice. Naravno da svako pametan osuđuje nastup profesora prema učenici, pa tako i Dritan koji je došao da podrži protest ispred gimnazije, a gdje su ga sačekale neke partijske aktivistkinje osuđujući i njega za slučaj podgoričke gimnazije, ali i za potpisivanje Temeljnog ugovora, pa su pri tom naivno ofirale sve prisutne igre namjenjene smjeni direktorke koja tim krugovima nije po volji.
Izgleda da bi prije smjene direktorke gimnazije Vlada trebalo da smjeni i neke specijalce, poput prosvjetne ministarke koja je požurila sa odlukom, ali i da ispita odgovornost i prethodne direktorke koja je i zaposlila tog profesora. Četvrto, peto itd. mogli bi biti slučajevi hapšenja bivših ministara, potom za vlast iznenađujuće interesovanje građana Podgorice za novi PUP, a time i Vladin projekat “Velje Brdo”, te budućnost Instituta u Igalu, pa o utamničenim Nikšićanima na Kosmetu, te izbori u Podgorici i Budvi, slučajevi non pejpera ili persona non grata, ipak će ostati za neku drugu priču. Eto, prednost dadoh pomenutim dešavanjima, a prije svega toj najavljenoj „luli“.
(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)
