Posljednjih dana ime Miloš Medenica ponovo se pojavljuje u regionalnom medijskom prostoru kroz različite objave, audio-snimke, spekulacije i političke interpretacije koje izazivaju ozbiljnu pažnju javnosti i dodatno podgrijavaju tenzije u Crnoj Gori i Srbiji.
I upravo zato se otvara važno pitanje – kome odgovara stvaranje atmosfere nepovjerenja u bezbjednosne institucije dvije države?
Jer kada se javni prostor zatrpa aferama, poluinformacijama, anonimnim tvrdnjama i medijskim spinovima, posljedica nije samo politička šteta za pojedince. Mnogo ozbiljnija posljedica jeste urušavanje povjerenja građana u institucije sistema.
A bez povjerenja u policiju, tužilaštvo i bezbjednosne strukture, svako društvo ulazi u opasnu zonu političke i institucionalne nestabilnosti.
Dio javnosti zbog toga smatra da se kroz različite afere i medijske operacije pokušava stvoriti utisak da su i Crna Gora i Srbija države bez kontrole nad sopstvenim sistemima, sa duboko kompromitovanim institucijama i nevidljivim centrima moći koji upravljaju procesima iz sjenke.
Naravno, svaka informacija koja ukazuje na eventualne zloupotrebe ili veze kriminala i države mora biti istražena do kraja. Ali isto tako, legitimno je pitanje da li se dio tih priča koristi i za političko-propagandne obračune u trenutku kada region prolazi kroz ozbiljne političke i geopolitičke turbulencije.
Posebno je zanimljivo što se gotovo svaka velika bezbjednosna ili politička afera u regionu veoma brzo pretvara u medijski rat sa jasnim političkim linijama podjele.
U takvoj atmosferi više se ne vodi borba samo za istinu.
Već za kontrolu narativa.
A na Balkanu je kontrola narativa često jednako važna kao kontrola institucija.
Zbog toga dio političke javnosti smatra da destabilizacija bezbjednosnog sistema najviše odgovara onim strukturama koje politički profitiraju od haosa, nepovjerenja i stalnog osjećaja krize.
Jer kada institucije izgube autoritet, tada raste prostor za povratak starih političkih matrica, straha i podjela na kojima su pojedine elite decenijama gradile svoju moć.
Upravo zato pitanje nije samo šta je istina u pojedinačnim aferama.
Već ko ima političku korist od atmosfere permanentne destabilizacije u Crnoj Gori i Srbiji.
Ovdje je jedino jasno da al milos u stvari govori da policija i rukovodstvo policije radi dobar posao za gradjane
Ne bi bilo dobro da kriminalci hvale policiju
To bi bio dokaz da policija radi za kriminalce
Al milos je kao kontrolni organ policije. Dok je takvi kritikuju, to je dokaz da policija dobro radi svoj posao u suzbijanju kriminaliteta
Ali i dokaz da postoje neki u policiji kojima nije interes da policija radi svoj posao
Nazalost dps spavaci u policiji jos postoje
Nacelnici i rukovodioci nekih organizacionih cjelina su dps prepoznavaci sa dna kace
Sluzbenici koji su u doba dps bili u osjetljivim sektorima policije, su vjerovatno tu bili zato sto ih je dps dobro provjerio i utvrdio da su njihovi
Nije tesko naci dokumente ko je u doba dps bio na slusalucama
Vučić i Milo. Pipun im je glavno oružje i novac. Destabilizuju CG na putu u EU,jer onda gube svoju ulogu. Narod će uvidjeti koliko izgubljenih godina i zastoja su napravili kriminalci iz DPSa i SNSa.