Ko je mislio da će Đukanović sarađivati sa novom Vladom, taj je bio u zabludi

Piše: Feđa Pavlović

Pravo da vam kažem, nije mi baš jasna kolektivna konsterniranost Đukanovićevom odlukom da zakone izglasane 29. novembra vrati Skupštini na ponovno odlučivanje.

Opstrukcija, autokratija, blokada sistema, “dao sebi žuti karton!”… Koliko ja vidim, Đukanović je iskoristio pravo koje mu pripada kao Predsjedniku Crne Gore shodno čl. 94 našeg Ustava.

Da li mu je mudro da na ovaj način ulazi u klinč sa parlamentarnom većinom, uzevši u obzir izvjestan ishod ponovnog glasanja? To pitajte njega. Jesu li razlozi koje je u obrazloženju naveo iole valjani i održivi? O tome će se izjasniti Skupština.

Kako god, menahnizam koji čl. 94 Ustava stavlja na raspolaganje predsjedniku države postoji s razlogom, a to je da Predsjedniku omogući da se Skupštini suprotstavi onda kada ocijeni da su odluke skupštinske većine neprihvatljive. Valja napomenuti (ako je ko to zaboravio) da logika tzv. kohabitacije nije saradnja Predsjedika, Vlade i Skupštine, već njihovo međusobno nadgornjavanje – ono što bi Amerikanci nazvali “checks and balances”.

Ukratko: ideja je da integritet političkog sistema ne smije da zavisi od ličnog integriteta čelnika tri grane vlasti, već od mehanizama pomoću kojih su u stanju da jedni druge opstruiraju i tako onemoguće da ijedna grana vlasti stekne neograničenu moć. Prevedeno na naš jezik – kao što Skupština više nikad ne smije da bude svedena na funkciju protočnog bojlera, tako nije Predsjetnik ne treba da bude engleska kraljica.

Uostalom, da nije ko očekivao da će Đukanović biti konstruktivan partner vlasti koja otvoreno najavljuje “demontažu sistema i razgradnju hobotnice” (na čijem se čelu nalazi on lično)?