Knežević za Euronews: Formirati istražnu komisiju koja bi otkrila razmjere krađe u Đukanovićevoj administraciji!

piše: Duško Knežević, predsjednik Univerziteta Mediteran i predsjednik Atlas Grupe

Kada čovjek vlada decenijama, njihov gubitak moći je uvijek neočekivan dok se ne dogodi. U Crnoj Gori je u nedelju predsednik Milo Đukanović – na vlasti sa svojom strankom skoro 30 godina – izgubio na parlamentarnim izborima. To je prvi put u istoriji da je Demokratska Partija Socijalista poražena.

Nakon tako duge vladavine, moraće da se desi tranzicioni proces. Sve mogućnosti sada stoje ispred nove koalicione vlade; mada moraju biti svjesni i rizika koji im predstoje.

Dio razloga zbog kog je Đukanovićeva stranka mogla da se zadrži na vlasti bila je Đukanovićeva sposobnost da igra na kartu straha Zapada od ruskog uticaja. Predstavljajući se kao zapadnjački reformator, žigosao je opoziciju da je orjentisana prema Istoku, sa namjerom da zadobije podršku zapadnih država, dok su one zatvarale oči pred njegovom široko rasprostranjenom korupcijom i izbornom prevarom.

Nova koaliciona vlada je odlučna u tome da razbije mit koji je on napravio. Dogovor između lidera tri stranke je juče otkrio da se zalažu za osnaženje i unapređenje saradnje sa NATO-om. U kombinaciji sa prethodnim objavama o ubrzanju procesa pridruženja EU, Đukanovićeve tvrdnje su opovrgnute.

Tokom pregovora o pristupanju Crne Gore 2017. godine NATO-u, Amerika je članove crnogorskih obavještajnih službi identifikovala kao ruske operativce. Zahtijevali su njihovo uklanjanje. Đukanović je poslušao, ali ne kako se očekivalo: jednostavno ih je prebacio iz snaga državne bezbjednosti na visoke položaje u državnoj policiji.

Zauzimanje ozbiljnog stava u vezi uklanjanja ovih uticaja u državnim institucijama biće snažna poruka zapadnim saveznicima o postojanju namjere. Takođe će njihova saradnja biti od koristi prilikom reforme tih institucija. Ali da bi, u potpunosti, predsjednika pomjerila sa crnogorskih poluga moći, koaliciji će biti potrebna najveća moguća većina koju može da prikupi.

Ako je glasanje u nedelju značilo nešto, to je bilo zbacivanje diskreditovanog i korumpiranog režima. Oni koji su već u koaliciji su već otvoreni za dogovor sa manjim manjinskim strankama. Trenutno grupu formalno čine četiri stranke. To im daje 41 mjesto u kući sa 81. Više se može se i mora dodati kako bi efikasno kroz parlament bile postignute suštinske promjene.

Drugo, koalicija mora da povuče vjerski zakon koji je na kraju značio Đukanovićev pad. Izglasan u parlamentu prošlog decembra, kontroverzni zakon pokrenuo je najveće proteste u zemlji. Ipak, nakon što je umanjen uticaj ostalih djelova civilnog društva – posebno medija i NVO – Pravoslavna crkva je bila jedini preostali stub opozicije koji se još uvijek mogao ujediniti građane.

Tako su ljudi i učinili. Zakon je predviđao ponovno uspostavljanje crkvene imovine kao državne imovine. Ipak, jedinstveni front je nastao: pridružio se sledbenicima crkve, oni koji su brinuli o slobodi vjeroispovijesti, imovinskim pravima i ustavu Crne Gore, okupili su se u znak protesta protiv zakona i predsjednika.

Ukidanje zakona vratiće im slobodu da u miru slijede svoju religiju. Tada isceljenje koje postoji između vjerskog rascepa i etničkih grupa – koje je Đukanović decenijama dijelio kao svoju izbornu strategiju – može početi.

Treće, mora se uhvatiti u koštac sa problemom zarobljenih institucija i korupcijom. Trebalo bi pokrenuti istražnu komisiju koja bi otkrila razmjere krađe u Đukanovićevoj administraciji. Zemlja treba da zatvori poglavlje pljačke, slično kao što su ljudi Malezije otkrili razmjere skandala 1MDB. Istražujući decenije krađe države nova administracija će istovremeno riješiti osnovni uzrok nedostatka stranih direktnih investicija: ozbiljnog nedostatka povjerenja međunarodnih finansijera u vladavinu zakona.

Potreba za novim investicijama je hitna: brzo djelovanje je neophodno zbog radnih mjesta, ekonomije i javnog duga.

Najpre, nova vlada mora da obezbijedi odgovarajuću zaštitu i mjere podrške za građane i mala preduzeća koji pate od posledica koronavirusa i loše vladavine – nešto što je Đukanović odbio da učini, iako je držao sve poluge moći do izbora.

Turistička industrija – koja obezbjeđuje desetine hiljada radnih mesta – pogođena je ne samo mjerama koronavirusa, već i nacionalističkom i arbitrarnom odlukom da se zabrani ulazak u zemlju građanima Srbije. Ovo se mora preokrenuti, a naši prijatelji ponovo dočekati, za dobrobit dobrosusjedstva i ekonomije.

Srednjeročni i dugoročni zajmovi se moraju smanjiti. Projekti kao što su kineski “put za nigde” treba da budu ponovo razmotreni – ako je neophodno – okončani i zamijenjeni projektima koji su povoljniji za javnost i javnu kasu.

Uprkos promjenama u parlamentu, Đukanović će, međutim, i dalje biti predsjednik. Sada će nova vlada imati presudnu ulogu u njegovom pozivanju na odgovornost. Mora osigurati da predsjednik ne koristi svoj položaj za sticanje imuniteta od korupcije za koju će morati da odgovara.

Era se približila kraju u crnogorskoj političkoj istoriji. Probijen je monopol moći – zauvijek. Ali kod odnosa snaga između parlamenta, predsjedništva i državnih institucija, još uvijek ima mnogo manevarskog prostora. Đukanović je ovoliko izdržao na vlasti jer je bio lukav. Nova koalicija mora prepoznati da pravi izazov tek počinje.