Lider Demokratske narodne partije Crne Gore Milan Knežević u emisiji „Puls Srbije vikend“ na Kurir televiziji govori o aktuelnim političkim dešavanjima u regionu i odnosima Podgorice i Beograda u trenutku pojačanih političkih tenzija.

O vlasti u Crnoj Gori

– Vi danas u Crnoj Gori imate proteste penzionera, zaposlenih u državnoj službi i obespravljenih radnika. Znate li da su penzionerima povećali penzije za 1,7 evra. Evro i sedamdeset centi, a dovodite Rikija Martina bez oglasa i tendera i organizujete proslavu za 2.900.000 evra. Rekao sam penzionerima da, kada bude proslava, treba da dođu na trg i isteraju Rikija Martina i popnu se na binu, a ljekove prospu ispred Milojka Spajića i njegovu vladu da vide do čega su doveli penzionere u Crnoj Gori, ali greota da prosipaju ljekove, skupi su u Crnoj Gori. U Crnoj Gori su ljekovi skuplji nego droga. Naši penzioneri liče na zombije. Moraju da odvoje od penzije za ljekove, a ako šta pretekne, to je živo, ali to nije važno, važno je da dođu Riki Martin i njegov muž za 2.900.000 evra da mi proslavimo nezavisnost.

– Da nisam napustio vlast, mene bi isterali iz vlasti. Mi nismo glasali ni za jednu antirusku sankciju, glasali smo protiv rezolucije o genocidu po treći put, uslovili smo Spajića sa identitetskim pitanjem, glasali smo protiv energetskog sporazuma sa UAE i nama je bilo jasno da će nas Spajić, ako nastavimo sa ovakvom politikom, proterati iz vlade. Kada je poslao 700 policajaca na jedno selo čija svaka druga kuća ima onkološkog bolesnika, nama je bilo jasno da nemamo šta da tražimo u toj vladi. A da znate da je u našoj borbi za tih pet mjeseci osmoro ljudi u tom selu umrlo od onkoloških bolesti i to najbolje govori kakav institucionalni tretman imamo od strane države.

On je istakao da ga je hapsila i vlast Mila Đukanovića i Milojka Spajića, ali da prihvata ako on nije podoban za vođenje politike.

-Mi nismo destabilizovali Crnu Goru, oni su je destabilizovali. Da nisu povukli odluke kao što je priznanje Kosova i antisrpske odluke vezane za jezik, državljanstvo, zastavu, vjerovatno ni mi ne bismo morali da se branimo kroz deklaracije i institucionalnu borbu u državu. Znači destabilizacija je kada se mi borimo za naša prava, a stabilnost je kada oni ugnjetavaju nas i gaze naša prava.

– Aleksandar Vučić je u svom faktografskom istorijskom obraćanju saopštio ono što misli svaki Srbin u Crnoj Gori, a to je da je Srbija više voljela Crnu Goru nego što je Crna Gora voljela Srbiju, to je živa istina. Da je Srbija mnogo učinila za Crnu Goru, počev od zemljotresa 1979. koji su svi zaboravili, a svim građanima Srbije se odbijalo od plate 20 godina za obnovu Crne Gore, da je Crna Gora priznala tzv. Kosovo, da je tri puta glasala za rezoluciju kojom se srpski narod proglašava za genocidan, da je kroz nezavisnost Crne Gore omogućila dezintegraciju srpskog nacionalnog bića stvaranjem Kosova kao jednog provizorijuma, a sada očekuju da Aleksandar Vučić njima čestita i bude neka marioneta i lutka i igra crnogorsko oro zbog toga što su mu priznati otimanje 15% teritorija od Republike Srbije. Ali znate šta je problem, ispada sada da ga hvalim, ali stvarno tako mislim – da nije on na čelu Srbije, ili da su neki sad na čelu Srbije što su bili za vrijeme referenduma, pješke bi pošli tamo da proslavljaju nezavisnost, igrali bi crnogorsko kolo sa Rikijem Martinom, eto to je razlika i zato ih boli to što im je Vučić rekao. O situaciji u opštini Zeta.

O situaciji u opštini Zeta

Na pitanje voditeljke da li misli da će za srpske interese u Crnoj Gori imati ko da se bori kada se on povuče u političku penziju, Knežević je istakao da postoje mladi ljudi koji su spremni za borbu, što je moglo da se vidi i tokom litija na dan Svetog Vasilija Ostroškog.

-Ja ću pokušavati dok u meni bude političkog damara da ispravim nepravdu koja je načinjena prema mom narodu. Neka svako radi koliko sam ja i ja ću biti srećan.

On je istakao da Zeta trenutno trpi institucionalizovani teror od strane Podgorice i da deklaracija o otpriznavanju lažne države Kosovo neće proći bez kazne.

-Oni nam to neće zaboraviti, ali ja sam uvjeren da ćemo naći način, ako bude trebalo obratićemo se i predsjedniku Srbije da nam pomogne. Naveo sam nekoliko problema koji opterećuju građane Zete, a mi njima moramo da obezbijedimo da se osjećaju ravnopravnim u Crnoj Gori. Ugroženost građana Zete je veoma realna priča.

On je dodao da ne postoji ideja da se opština Zeta otcijepi od ostatka Crne Gore, ali da je ona najugroženija opština u Crnoj Gori.

– Zeta je najugroženija zato što vodi samostalnu politiku i zato što ne gleda u Milojka Spajića kao u faraona. Nama Milojko Spajić nije faraon, on je nama tamo neki pripravnik iz Singapura sa veoma upitnom diplomom koji je došao 2020. godine da fotografiše Zdravka Krivokapića kako ulazi u crkve i manastire i ljubi popove, neki tvrde da su ga gledali i na plažama gdje je fotografisao djecu sa nekim magarcima i majmunima. Nije sporno šta je on radio, svaki posao je pošten, ali sporno je da taj čovjek, otkako je postao premijer, povlači poteze na način što nas tretira kao da smo mi ti magarci na tim plažama koje je on vodio sa sobom i sa njima slikao djecu.

– Ja ne želim da budem magarac u sopstvenoj državi, jer za razliku od Milojka Spajića, koji kad napusti vlast će napustiti i Crnu Goru, a ja želim da živim u Crnoj Gori. Opet pominjem Zetu, ali u Zeti je ubjedljivo pobijedila opcija zajedničke države i zašto bismo mi sada proslavljali Dan nezavisnosti? Ako nas budu tjerali, naići će na jasan odgovor. Ne možete nas na silu tjerati da slavimo nešto protiv čega smo bili. Ko slavi, ja mu čestitam, tu je razlika između nas i njih – oni nama ne čestitaju ništa, nego nas tjeraju da i mi slavimo. Ja njima čestitam, ako vam je država po mjeri, ja vam čestitam, a po mojoj mjeri nije i ponosan sam na to što sam 2006. glasao za zajedničku državu.

O istorijskom obraćanju predsjednika Vučića građanima Crne Gore

Knežević je istakao da su predsjednik Vučić, ali i cijela Srbija sa svojim razvojem i samostalnom neutralnom vojnom politikom i izbalansiranim odnosima sa istokom i zapadom, u antisrpskom dijelu Crne Gore probudio ozbiljnu frustraciju i komplekse.

-To što su očekivali da im Aleksandar Vučić dođe na proslavu obnove nezavisnosti i da da legitimitet pokradenom referendumu i da onih 33% Srba ili 185 hiljada građana dovede u istu ravan kao što ih dovodi Demokratska partija socijalista ili Đukanović da smo mi izdajnici jer smo glasali za zajedničku državu sa Srbijom – to bi značilo da je Aleksandar Vučić izdao svoje stavove i principe.

On je istakao da je predsjednik Vučić u periodu oko referenduma bio itekako zainteresovan za opstanak zajedničke države Srbije i Crne Gore.

– Znao je šta će se desiti – da će odmah poći Kosovo kada Crna Gora postane nezavisna i on bi sada izdao svoje principe i stavove koje je spominjao i tada i sada. Nemam ja potrebe da branim i advokatišem Aleksandru Vučiću, ali neću ni ja da idem tamo – mislite da mene može neko da natjera da odem tamo i gledam Rikija Martina i proslavljam nešto protiv čega sam bio i proslavljam privatnu državu? To nije nezavisna Crna Gora i ja bih zamjerio Aleksandru Vučiću da je došao jer bi im dao legitimitet. Oni bi, vjerujte, više voljeli da dođe Aleksandar Vučić nego čitava Evropska unija i Ujedinjene nacije – jer bi na taj način poslali poruku „evo vam ga vaš Aleksandar Vučić, i on pozdravlja nezavisnu Crnu Goru“.

On je istakao da on nema namjeru da mijenja državno-pravni status Crne Gore, ali da Crna Gora ne može da bude antisrpska država i da će se za to boriti do posljednjeg daha.

Dvostruki aršini u crnogorskoj vlasti

-Mi smo se u deklaraciji pozvali na rezoluciju 1244 i pozvali premijera da vodi izbalansiranu spoljnu politiku jer Kosovo ne može da bude priznato kao država jer je ono sastavni dio Republike Srbije. Ipak, licemjerstvo dobija svoj vrhunac kada ministarstvo spoljnih poslova ili neko od naših visokih zvaničnika saopštava da podržava teritorijalni integritet Ukrajine i da je zabrinut za teritorijalni suverenitet Ukrajine u sukobu sa Rusijom. Imali smo fantastičnu „ekskurziju“ gdije smo iznijeli stav da podržavamo teritorijalni integritet Ujedinjenih Arapskih Emirata – u redu, evo i ja podržavam, ali zašto ti ne podržavaš teritorijalni integritet Srbije?

–  Zamislite da ministar spoljnih poslova Srbije Marko Đurić dođe u Pljevlja i kaže „dolazim u Srpska Pljevlja i podsjećam na slavnu tradiciju iz Balkanskih ratova“, šta bi bilo? Tražili bi od Rutea avione da podigne i raketama da gađaju Đurića.

„Kokain najpoznatiji eksportski brend“

– Kokain i škaljarski i kavački klanovi su nam najpoznatiji eksportski brend. Mi imamo najbolji brend što se tiče izvoza, nekad je to bilo vino, pršuta. Mi danas kupujemo meso u Holandiji. Kupujemo u Holandiji, sušimo na Njegušima i govorimo da je njeguška pršuta. Mi u Crnoj Gori živimo paradoks i dokle god ga živimo mi ćemo imati ovakva pitanja koja dovode do potpune kontradiktornosti po pitanju politike.

O suštinskim problemima Crne Gore

On je takođe istakao i problem crnogorske trobojke, o kom je u više navrata govorio, ističući da je ona samo jedan od simbola srpskog naroda koje crnogorska vlada pokušava da ospori.

– Crna Gora ima jedan ozbiljan problem, a to je što njom upravlja ambasador Johan Satler, koji predstavlja evropsku delegaciju u Podgorici i to je čovjek koji na dnevnom nivou izdaje naređenja vlasti, ali i dobrom dijelu opozicije i to je čovjek koji generiše krize, a onda se pojavljuje kao spasitelj u posljednjem trenutku da rješava te situacije. Takođe, ako pogledate odnos Crne Gore prema Hrvatskoj i ono što Hrvatska radi Crnoj Gori, postavlja se pitanje zašto naše ministarstvo vanjskih poslova nije poslalo makar jednu protestnu notu zbog toga? On je istakao da se u vrhu crnogorske vlasti nalaze veliki antisrbi i da je sama država u ozbiljnim problemima zbog ambicija po pitanju evropskog puta.

– Kad ćemo ući u Evropsku uniju, ko nama garantuje da ćemo ući 2029. godine čak iako zatvorimo sva poglavlja? Ja vam tvrdim i kad uđemo u EU, reći će da to više nije tema, reći će da se bavimo ekonomijom, frižiderima, pravima pingvina ili pelikana na Skadarskom jezeru, svima da se bavimo samo ne pravima Srba u Crnoj Gori.

– Crna Gora nije nezavisna država, ona je privatna država. I čitav taj predreferendumski i referendumski tok je obilovao nepravilnostima, krađama, pronevjerama i čini mi se jednog prećutnog dogovora između Mila Đukanovića i tadašnjeg državnog vrha Srbije, kome uopšte nije bilo stalo do Srba u Crnoj Gori koji su željeli da žive u zajedničkoj državi.

O referendumu o nezavisnosti Crne Gore

– Crna Gora nije nezavisna država, ona je privatna država. I čitav taj predreferendumski i referendumski tok je obilovao nepravilnostima, krađama, pronevjerama i čini mi se jednog prećutnog dogovora između Mila Đukanovića i tadašnjeg državnog vrha Srbije, kome uopšte nije bilo stalo do Srba u Crnoj Gori koji su željeli da žive u zajedničkoj državi. On je istakao da je omogućeno da na referendumu glasaju svi osim Srba.

– Svi koji su napustili Crnu Goru prije 30-ak godina, dominantno nacionalne manjine, našli su se u biračkom spisku da glasaju na referendumu. Oni koji su rođeni u Crnoj Gori, a prešli u Srbiju sticajem okolnosti, kojima su ostali u Crnoj Gori domovi, grobovi, imanja, porodice, pa i državljanstvo – nisu imali pravo glasa na referendumu. On je istakao da su avionima Montenegro erlajnsa dovedene hiljade ljudi samo da glasaju na tom referendumu, ljudi koji se poslije toga nisu nikad vratili u Crnu Goru.

– Nakon sticanja nezavisnosti stiže antisrpski narativ i stvaranje Crnogorca koji nema veze sa Srbijom. Priznali su Kosovo, zaboli nož u leđa bratskoj Srbiji, ubili srpski jezik kad su ga izjednačili sa jezicima manjina, onemogućili su nam da dobijemo dvojno državljanstvo, nismo imali ni pravo da utičemo na himnu, da tražimo zastavu i do 2020. niste imali nijednog Srbina kao ministra ili predsjednika vlade, pa čak ni kao portira.

On je dodao da su „pobjedom“ 2020. godine na vlast došli „neki Srbi“, ali da je situacija ostala ista, što se vidi i danas u svim antisrpskim potezima koje povlači državni vrh.

O pitanju Kosova

– Preko 85% građana Crne Gore se protivi odluci vlade iz 2008. godine o priznanju tzv. države Kosovo, a i sam Duško Marković, nekadašnji premijer je to veoma imperativno i drsko saopštio da su znali da se 85% građana protivi toj odluci, ali da su se oni ipak odlučili za to. Mi smo u nekoliko navrata upoznavali novu vladu da treba da otpočnemo temu otpriznavanja Kosova i nađemo neki kompromis, izbalansiranu spoljnu politiku, koja neće biti nasljednica politike Mila Đukanovića. Ipak, pošto je Milojko Spajić nastavio da vodi spoljnu politiku u nekim segmentima još agresivnije nego što je to radila vlada Mila Đukanovića ili Duška Markovića, mi smo se odlučili da u skupštini opštine Zeta donesemo deklaraciju koja ima više jedan simbolički karakter, ali ono što je bitno, to je da je ovaj potez izazvao veliki potres, kako kod nas, tako i u regionu i ja vjerujem da će i ostale lokalne samouprave to uraditi tamo gdije Srbi većinski vrše vlast, a vjerujem da će opština Pljevlja biti sljedeća koja će donijeti identičnu deklaraciju o povlačenju priznavanja lažne države Kosovo. To možemo očekivati i u Beranama, Kotoru, Herceg Novom i svuda gdije su Srbi dio izvršne vlasti, da bismo konačno donijeli i rezoluciju u skupštini Crne Gore, kojom bismo obavezali vladu, da povuče odluku o priznavanju Kosova.

– Vrlo svjesno smo pokrenuli ovu inicijativu jer smatramo da Srbi, kojih ima 33%, da srpski jezik koji je većinski u Crnoj Gori, ali i Crnogorci koji su bili protiv priznanja tzv. države Kosovo dobiju određenu institucionalnu satisfakciju, posebno u ovim vremenima, ali i regionalnom kontekstu, kada pogledate šta Hrvatska traži sve od Crne Gore na dnevnom nivou. Državna politika je manjinska po pitanju Kosova i Metohije, tamo smo često u Ulcinju umjeli da čujemo i UČK pjesme, da vidimo zastave, proslavljao se i Tači, država nije reagovala, a na Cetinju smo mogli da čujemo Tompsona i da vidimo da ljudi idu na njegove koncerte. Ako njima ne smeta da promovišu UČK i Tompsona i NDH ideologiju, zašto bi nama, koji predstavljamo 85% građana Crne Gore, bilo teško da pokušamo da kroz ove inicijative promijenimo ono što je najcrnja tačka u istoriji Crne Gore i najveća sramota koju smo mogli da priredimo prvo Crnoj Gori, a onda i bratskoj Srbiji.

– Mi ovo ne radimo ni zbog Srbije ni zbog Aleksandra Vučića, na ovaj način mi vraćamo Crnu Goru samoj sebi. Niko ovo ne može nazvati performansom jer su izbori zakazani tek za jun 2027. godine. Da smo htjeli bilo šta da kalkulišemo, to smo mogli da radimo u maju ili aprilu 2027. godine. Imamo obavezu i prema našim ratnim veteranima koji danas žive ovdije, a koji su na Košarama i Paštriku branili našu zajedničku državu.-

– U Podgorici se nikada nisu vodili razgovori o povlačenju priznanja lažne države Kosovo. Mi smo željeli da se povedu takvi razgovori, posebno poslije 2020. godine kada je došlo do tzv. oslobođenja, jer je Krivokapić, koji se predstavljao kao 100% Srbin, kampanju počeo i završio u crkvi i u hramu. Nema popa koga nije poljubio u ruku, nema pjesme koja nije bila o Kosovu, to je od Danice Crnogorčević ječalo i po portama i pjesama o srpskom rodu, „dogodine u Prizrenu“ i ostalo. Pokojni mitropolit Amfilohije sahranjen je sa grumenom zemlje sa Kosova i Metohije i grumenom zemlje iz Jasenovca i sad su svi to zaboravili i odjednom kažu da to koči naš evropski put i mi smo samo htjeli da razgovaramo sa gospodinom Spajićem na temu i Kosova i srpskog jezika i zastave i himne.

– Znate li vi da mi slušamo himnu Sekule Drljevića ratnog zločinca? Posljednje dvije strofe su državna himna i sad tu himnu će da puste na proslavi nezavisnosti prije nastupa Rikija Martina. Kakav je to paradoks da jednom od najvećih saradnika Ante Pavelića dajete priznanje, a onda dolazi da pjeva Riki Martin i da ga gleda njegov muž. Eto to je nažalost Crna Gora u kojoj mi danas živimo. I onda kada ja saopštim da će Zeta povući odluku o priznavanju Kosova, kažu da je to performans, a nije im performans što se vlada pretvorila u XXX produkciju gdije više ne znamo ko je s kim i ko je koga. To je izdajnička i korumpirana vlada u kojoj nažalost sijede i Srbi i dovoljno bi bilo da samo oni koji se nacionalno izjašnjavaju kao Srbi kažu Milojku Spajiću: „Ukoliko ne otpriznaš Kosovo, mi napuštamo vladu“ – situacija će se riješiti tako što će Milojko Spajić otpriznati Kosovo, ali među tim Srbima ima raznih.

– Pa je li normalno da tamo neke afričke zemlje, bez uvrede Mozambik, Burundi, Lesoto… imaju više osjećaja za čuvanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta i međunarodnog prava i u Srbiji i u svijetu nego Crna Gora koja je bila u zajedničkoj državi sa Srbijom koja je vezana za Kosmet ništa manje nego Srbija. Metohija je bila u sastavnom dijelu Crne Gore do 1918. godine, kralj Nikola je pjevao o oslobođenju Kosova i Metohije, Njegoš je posvetio „Gorski vijenac“ ne samo Karađorđu, već i oslobođenju Kosova i kosovskim junacima. I sad neko iz Mozambika i Burundija ima više osjećaja za ovo pitanje nego crnogorska vlast u kojoj nikad nije bilo više Srba.

Goruće teme: Kosovo, odnosi Srbije i Crne Gore i položaj Srba u regionu

U fokusu najnovijih javnih nastupa Milana Kneževića bile su i oštre kritike na račun crnogorskih institucija, posebno povodom odnosa prema Srbiji i predsjedniku Aleksandru Vučiću, kao i pitanja položaja srpskog narod u Crnoj Gori. Knežević je u više navrata isticao i da su odluke iz 2006. godine ostavile duboke političke podjele, uz ocjene da je neophodno preispitivanje pojedinih poteza donijetih nakon sticanja nezavisnosti.

U tom kontekstu, Knežević je govorio i o inicijativama koje se odnose na lokalne odluke u pojedinim crnogorskim opštinama, među kojima je i Zeta, ocjenjujući ih kao početak šire političke dinamike koja bi, prema njegovim riječima, mogla da se nastavi i na višim nivoima vlasti.

(Kurir.rs)

Tagovi