Demokratska narodna partija čestita svom lideru, pjesniku i romanopiscu, profesoru srpskog jezika i književnosti, Milanu Kneževiću, kojem je predsjednik UKCG Novica Đurić sinoć u porti manastira Sv. Simeona Mirotočivog, na Nemanjinoj obali, u Nemanjinom gradu, uoči današnjeg Vidovdana, uručio ugledno priznanje, “Vidovdansku povelju”, za dosad već po treći put nagrađeni roman “Obala Nesanice”, u kojem je Knežević impresivnom satirom opisao jednu malu afričku zemlju velike diktature, uz značajne paralele sa zbivanjima u Crnoj Gori.
Svakako, imponuje i činjenica da je Kneževiću pripala čast i da se zahvali u ime svih laureata pozivajući na sabornost, uz želju da dosljedno poštujemo naše svetinje, istorijske uzore i zavjetne poruke, sadržane u našim arhetipskim slikama.
U znak sjećanja na sve kosovske junake, Svetog mučenika kneza Lazara, Vidovdanski Zavjet i 1389. godinu kao našu duhovnu vertikalu, Knežević je održao impresivno slovo podsjećajući da UKCG dosljedno baštini naše istorijsko sjećanje i značajne datume.
Pritom je istakao da živimo u vremenu u kojem se gube slova i riječi, i zaboravljaju knjige, uz sličnost sudbine sabornog naroda sa ranohrišćanima koji su “bakljama svjedočili vjeru”, te da se “upravo UKCG, i još neka udruženja u Crnoj Gori nijesu odrekla svojih uvjerenja, i to je nešto što predstavlja kontinuitet i kroz nagradu Vidovdanska povelja.”
Knežević je evocirao i sjećanja na prošlogodišnji dolazak s Andrijom Mandićem na Gazimestan i polaganje vijenaca na spomen-obilježje, kada su bili dočekani od policajaca porijeklom iz Crne Gore, koji su “znali svoje korijene, odakle su im došli đed i prađed u Metohiju, koji su 1912. i 1913. godine ginuli ispunjavajući zavjet kralja Nikole”.
Tom prilikom, kako je Knežević istakao, od strane policajaca ljubazno su zamoljeni da se na spomen-obilježju ne smiju duže zadržati “jer takva su pravila te, takozvane, privremene prištinske vlasti, koja je opredijelila da nas dočekaju Crnogorci, kako bi bilo manje incidenata. To je tužna geopolitička poruka, ali sam uvjeren da će i ti naši Crnogorci i Srbi na KiM, koji su pod prinudom ovih prilika pristali da budu u tim uniformama, u jednom trenutku shvatiti da je ovaj zemaljski život toliko prolazan da bi žrtvovali zbog njega ono što je bio zavjet i naših i njihovih predaka.”
Knežević je naglasio da smo sačuvali istorijsko pamćenje preko slova i knjiga, bez kojih “ne bismo znali za Svetoga Vida, ni za Kosovsku bitku 1389. Ne bismo znali za Jefimiju, za ‘Slovo ljubve’ despota Stefana Lazarevića, ni za prenos svetih moštiju kneza Lazara iz Ravanice u novu zemlju pod seobom patrijarha Arsenija Čarnojevića. Zahvaljujući upravo slovima znamo za Gavrila Stefanovića Venclovića, za Zaharija Orfelina, za Filipa Višnjića, Vuka Karadžića, kao i za onaj lanac vjekova u kojima se čuvala vjera, čuvala uspomena i na Vidovdan, i na kneza Lazara, i na kosovske junake, i sve one Vidovdane koji su dolazili poslije 1389. godine. Dočekivali smo ih u ovoj svakodnevici i sa čašću i sa ozarenošću, a nekada i sa sramotom. Ali, kako budu dolazili Vidovdani, tako će i naše sjećanje i obaveza na Kosovski zavjet biti snažniji, a, kako je to rekao otac Predrag Šćepanović: ‘Ako je zvanična Crna Gora odustala od same sebe, nije ona nezvanična, većinska, koja ne može da zaboravi odakle je krenula. Jer, ako bismo zaboravili odakle smo krenuli, ne znam gdje bismo onda i stigli’…”
Milanu Kneževiću, lideru i književniku, DNP želi da istraje na svom časnom putu borbe za identitet Crne Gore uz poštovanje svih naroda u njoj, kao zajedničkoj kući za sve ljude dobre vjere i namjere. Za sve one koji baštine vrijednosti svog etnosa u etničkoj ruži poštovanja svih vjera i naroda na dobro Crne Gore, u znak njene zaslužene afirmacije na domaćem i međunarodnom planu.
Na kraju DNP ističe da posebno imponuje činjenica što Milan Knežević pripada onim piscima koji aktivno sudjeluju u društvenim zbivanjima poštujući staru istinu, dokazanu kroz vjekove: da svaki pravi pjesnik pjesnikom može biti, ali pritom građanin ne samo da može, nego i mora biti, svjestan imperativa aktivnog služenja svom narodu i njegovom dobru.
