Što ne bi Podgorica zabranila ulaz i Davoru Đeneru ako žele da budu pošteni? Otvoreno priželjkuje da ulaz u Boku bude hrvatsko morsko dobro i svojata nam teritoriju!

Recipročne mjere Beograda prije nekoliko dana stupile su na snagu i to zabranom ulaska autoru emisije Načisto Petru Komneniću kao i direktoru BIRN-a Vuku Marašu. Ova tema odjeknula je u podgoričkim medijima koji, po pravilu, kritikuju ovakve odluke zvaničnog Beograda. Sve ovo dolazi nakon što je zvanična Podgorica zabranila ulazak u Crnu Goru uredniku Informera Draganu J. Vučićeviću.

U poslednjih par mjeseci podgorički mediji počeli su intenzivno da se bave odlukama iz zvaničnog Beograda međutim, licemjerstvo dolazi na vidjelo kada se isto to pitanje postavi po pitanju odnosa sa zvaničnim Zagrebom. Ukolio bi Crna Gora željela da bude poštena i da zabranjuje ulaz državljanima Republike Srbije – zašto ne bi sprovela iste mjere prema svim susjedima i da zabranjuje ulazak? Postoje svakako mnogi kandidati iz našeg komšiluka koji bi mogli da se nađu pod mjerama Podgorice – i to na isti način kao što je to urađeno Vučićeviću.

Jedan od njih svakako jeste i Davor Đenero. Ovaj hrvatski analitičar u kontinuitetu preko medijske posluge Prve familije u Crnoj Gori šrii teze koje žele da posvađaju zvaničnu Podgoricu i Beograd i faktički „omrznu“ srpskom narodu iz Crne Gore Beograd ali i Republiku Srbiju.

Nedavno je imao jako zanimljivo izlaganje gdje se otvoreno umiješao u unutrašnju politiku Crne Gore odnosno gdje ovaj hrvatski analitičar čak želi da bira ko će pregovarati u ime Crne Gore po pitanju razgraničenja sa Hrvatskom, a gdje je uvijek aktuelno pitanje Prevlake, odnosno Rta Oštro. U određenoj mjeri jesu splasnule tenzije nakon što je došlo do privremenog rješenja a gdje Hrvatska otvoreno smatra da je čitavo poluostrvo zvanično njihovo. Oni svoje tvrdnje temelje na mišljenju Badinterove komisije iz 1992. godine gdje granice bivših jugoslovenskih republika postaju međunarodno priznate državne granice. Sa druge strane, crnogorska strana je reaktulizovala pitanje državne granice i statusa rta Oštro a gdje je predsjednik države Jakov Milatović sugerisao da bi rt trebao da pripadne Crnoj Gori zarad sigurnosti ulaska u Bokokotorski zaliv. To je izazvalo oštre reakcije hrvatske strane.

Međutim, sa druge strane vidljive su pretenzije zvaničnog Zagreba koji preko svojih analitičara želi da kontroliše ne samo poluostrvo već i morsku zonu čime bi se moglo doći do velike problematike prilikom ulaska i izlaska turističkih kruzera ali i svih drugih plovila u Bokokotorski zaliv. Tu se neizostavno i nameće pitanje kako bi se Crna Gora postavila, pogotovo imavši u vidu da ćute na besprizorne ucjene zvaničnog Zagreba po pitanju Jadrana, Lore, Morinja, pa se ide dotle da zahtijevaju i promjenu imena kotorskog bazena.

U slučaju Đenera – on ide toliko daleko da čak određuje ko može da bude u crnogorskoj komisiji po pitanju razgraničenja i pokušava da na taj način degradija kako Jakova Milatovića tako i instituciju predsjednika države. On je izrazio i bojazan da ga više od predloga da Lekić vodi pregovore o razgraničenju brine izjava da je granicu na Prevlaci potrebno povući pravedno.

„Problem Milatovićeve logike, koji bi Lekić sasvim sigurno slijedio, jeste u tome što je pitanje razgraničenja na kopnu definitivno riješeno i to arbitražnim mišljenjem Badinterove komisije još 1992. godine. Granica koja je tada definisana je dio hrvatske pravne stečevine (acquisa) unesenog u Evropsku uniju njenim pristupanjem 2013. godine, a Crna Gora je prije dvadeset godina prihvatila arbitražna mišljenja Badinterove komisije, a to je zapravo bio preduslov prepoznavanja Crne Gore kao suverene države. Razgraničenje na kopnu definisano je Badinterovim arbitražnim mišljenjem i na osnovu prihvatanja te arbitraže Crna Gora je priznata kao suverena država. Nerazumijevanjem temelja međunarodnog prava predsjednik Milatović rizikuje zbog potpuno nevažne stvari, a to je vrlo ozbiljan problem. To je predsjednik Đukanović veoma dobro razumio, zbog čega je prihvaćen privremeni režim na granici koji je definisao pokojni profesor Budislav Vukas, nekadašnji sudija Međunarodnog suda za pravo mora u Hamburgu. Taj privremeni režim je de facto trajno riješio odnose na moru, a Hrvatska i Crna Gora imaju mogućnost ili da ga pretvore u trajno rješenje ili da pitanje iznesu pred Međunarodni sud za pravo mora u Hamburgu, koji bi sporazum definisao u skladu sa već precizno utvrđenim privremenim režimom“, naveo je Đenero.

Međutim, hrvatski analitičar zanimljivo zaboravlja da Crna Gora po pitanju razgraničenja ima problem jedino i isključivo – samo sa Hrvatskom. Dakle ne i sa Albanijom, Srbijom, niti Bosnom, već je to pitanje striktno koje se vezuje za Hrvatsku. Takođe, kada se pogleda pitanje razgraničenja, odnosno ako se prosto otvore „Gugl mape“ vidljivo je da Hrvati još uvijek drže otvorena pitanja razgraničenja sa Srbijom, Crnom Gorom, pa i Slovenijom, iako su obije zemlje trenutno članice Evropske unije. Đenero je čak i zaprijetio da ovakvi potezi Milatovića blokiraju mogućnost da se Hrvatska saglasi sa zatvaranjem poglavlja o zajedničkoj vanjskoj i bezbjednosnoj politici.

„Grešku kakvu danas pravi predsjednik Milatović pokušao je ranije da napravi i tadašnji premijer Zdravko Krivokapić. Očigledno je da, kao i Krivokapić, elementarno ne razumije pravila međunarodnog prava. Sreća je što Crna Gora funkcioniše u sistemu parlamentarne demokratije, gdje vanjsku politiku vodi Vlada, dok predsjednik države ima prije svega reprezentativnu ulogu. Čini se da premijer Milojko Spajić, ministar Ervin Ibrahimović i ministarka Maida Gorčević razumiju pravila međunarodnog javnog prava, pa predsjednik Milatović može napraviti određenu štetu i zategnuti bilateralne odnose, ali ih ne može ozbiljnije ugroziti niti nametnuti svoja kadrovska rješenja iz DF-ovog kadrovskog bazena.

A govorio je, prilikom ovog televizijskog gostovanja i o dolasku sada već čuvenog čarter leta u Tivat i to uporedio sa 2016. godinom gdje je optužio ruske i srpske službe da spokušale da sruše demokratski poredak i spriječe ulazak Crne Gore u NATO. Međutim, taj slučaj lažnog državnog udara pao je na sudu i završio se oslobađajućom presudom za lidere nekadašnjeg Demokratskog fronta Andriju Mandić i Milana Kneževića.

Nadalje, Đenero definitivno pripada onom korpusu koji poput hrvatskih zvaničnika govori da je brod Jadran hrvatski školski brod a o čemu je Borba u više navrata pisala. Iste persone promovišu ploču u Morinju kao legitiman istorijski fakat iako je na ploči sraman istorijski falsifikat (inače nezakonito postavljen) dok sa druge strane ne pominju žrtve splitske Lore niti na bilo koji način pokazuju želju da porodicama mučki ubijenih pripadnika nikšićko-šavničke, odnosno barske grupe isplate odštetu. Takođe se ide dotle da se traži imovina po Boki kotorskoj (a već je zvaničnom Zagrebu darovan Dom kulture u Tivtu), pa i da se promijeni naziv jednog bazena u Kotoru.

Hipotetički, zanimljivo je sve posmatrati iz prizme Republike Srbije. Zamislite šta bi se dogodilo ukoliko bi Srbija (a na to itekako polaže pravo, zajedno sa kraljevskom dinastijom Karađorđević) potraživala brod Jadran? Šta bi se dogodilo ukoliko bi otvorili pitanje državne granice, a da je, hipotetički, Srbija članica EU, umjesto Hrvatske i da Crnoj Gori od Beograda zavisi ulazak naše države u EU? Šta bi se dogodilo ako bi tražili promjenu nekog bazena u bilo kojoj opštini u Crnoj Gori? Pucali bi svi mediji sa svih strana i ne bi moglo da se živi od dušebrižnika koji bi sve to proglasili za velikosrpsku agresiju. A zanimljivo je da tu tezu koriste hrvatski analitičari i političari još od 90-ih godina pa naovamo.

Stoga, imavši u vidu da Đenero, jedan od glasnogovornika zvaničnog Zagreba fokusiran na Crnu Goru ide do te mjere da unižava instituciju predsjednika Crne Gore gdje faktički kadrira ko je u ime naše države „prihvatljiv“ Zagrebu da pregovara oko Prevlake, ali i činjenice da prijeti da Hrvatska neće podržati određena poglavlja ukoliko se otvori pitanje Prevlake predstavlja otvorenu prijetnju evropskom putu ali i pokušaj sabotaže naše države na evropskom putu. Zanimljivo je da određeni mediji striktno plasiraju tezu da je Srbija ta koja „sabotira“ evropski put Crne Gore a u potpunosti su slijepi na otvorene pritiske od strane Zagreba a koji više ne može da se toleriše ukoliko naša država ne pokaže makar malo kičme. A ukoliko želi, možda bi pravi sledeći kandidat za zabranu ulaska u našu državu bio i Davor Đenero, džuboks DPS-a i Mila Đukanovića, koji sve čini ne bi li ih vratio na vlast. Jer izgleda je samo Crna Gora koja savija rep pred Hrvatskom, a što su jedino radili Đukanović i njegova klika (ali i sadašnja konstelacija poslanika DPS-a) prihvatljiva Hrvatima za ulazak u EU. Stoga bi se možda i institucije EU mogle zapitati – da li će oni tolerisati ovako nešto?