Kompanija „Eagle Hills Montenegro“, iza koje stoji arapski biznismen Mohamed Alabar, potpisala je danas sporazum o zajedničkom ulaganju sa ulcinjskom firmom „Cungu & Co“ Nazifa Cungua. Njihova nova zajednička kompanija, „Eagle Hills Ecovillage Shas Podgorica“, razvijaće eko–turističku destinaciju u Ulcinju, najavljujući projekat koji se predstavlja kao „svjetski prepoznat“.
Ironija i licemjerstvo, međutim, vrište iz ove priče. Kada je Alabar pokušao da investira na državnoj imovini, politički i medijski krugovi su ga napadali, prijetilo se blokadama, podizale se moralne barijere i crtale apokaliptične slike „otimačine državnog blaga“. Danas, kada se ulazi u posao sa privatnim vlasnicima i kada profit ide u džepove pojedinaca, istom Alabaru se prostire crveni tepih.
Šta se time poručuje? Da se može ulagati i graditi sve dok se diriguje privatnim interesima, dok se zarada dijeli između uskog kruga domaćih moćnika i njihovih stranih partnera. Kada je u pitanju državna imovina – ona se čuva samo do trenutka dok ne dođe „pravi kupac“ i dok se ne nađe pogodna formula da se preko noći pretvori u privatno.
Ulcinj je danas primjer tog licemjerstva. Strani investitor je od „opasnosti za državu“ postao „strateški partner“ – ali ne zbog promjene namjera, već zbog promjene vlasničke osnove. I to najbolje oslikava kakva je Crna Gora: zemlja u kojoj je sve pitanje pogodbe, a ne principa.
Komediji nikad kraja – sve dok građani nijemo posmatraju kako se državna imovina štiti samo dok ne postane tuđa privatna imovina.
