Jeste li znali da je Crna Gora imala čak tri referenduma? Prvi je bio daleke 1920, drugi samo 14 godina prije onog koji svi znamo – rezultati su iznenađujući

Široj javnosti je malo poznato da je referendum 2006. godine bio treći referendum u istoriji Crne Gore.

Prvi konzult naroda, ili referendum, održan je 28. novembra 1920. godine. Najviše podataka o razlozima za održavanje referenduma je ostavio poslednji predsjednik Vlade u egzilu Kraljevine Crne Gore, Jovan Plamenac. On piše da je za konzult naroda, koji je održan pod kontrolom međunarodnih posmatrača, dao saglasnost, kao dva ustavna faktora, kralj Nikola i Vlada u egzil, piše istoričar Jovan Markuš.

Procenat izašlih glasača u današnjim granicama Crne Gore, prema tabeli koju je priložio dr Šerbo Rastoder, je iznosio 66,07%. Dr Rastoder ističe da “nijedna stranačka grupacija nije osporavala odluke Podgoričke skupštine“ kao i da je ovo izjašnjavanje za Crnu Goru imalo poseban značaj jer je “trebalo potvrditi legitimitet Podgoričke skupštine i konstituisati demokratsku političku infrastrukturu, tj. vlast koja bi, kroz Ustavotvornu skupštinu, donijela Ustav kao najviši pravni akt narodne volje“. Međunarodni posmatrači Ronald Bryce i major L.E.Ottley u podnesenom izvještaju navode “da su izbori pošteno izvršeni i da nije postojalo neko čvrsto raspoloženje protiv ujedinjenja sa Srbijom, što je uslovilo da britanska vlada povuče  priznanje crnogorskog konzula u Britaniji, a to su izuzev Italije, ubrzo uradile i druge zemlje“. Ovo bi značilo da su praktično skoro svi izašli na provjeru narodne volje podržali političke programe stranaka koje su bile za ujedinjenje.

Nadalje, istoričar piše da je nakon raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i međunarodnog priznanja Slovenije i Hrvatske kao nezavisnih i samostalnih država, otvoreno i državno pitanje Crne Gore.

Referendum o državno-pravnom statusu Crne Gore, održan je 1. marta 1992. godine. Pitanje je glasilo: “Da li ste za to da Crna Gora, kao suverena Republika, nastavi da živi u zajedničkoj državi – Jugoslaviji, potpuno ravnopravno sa drugim republikama koje to budu željele?“ Glasalo je 66,04% upisanih birača. Odgovor “Da“ zaokružilo je njih 95,94% a “Protiv“ je bilo 3,22%, prema Izvještaju objavljenom u Službenom listu Republike Crne Gore. Najbolji odziv je bio u Andrijevici gdje je glasalo 97,75% a 99,61% je zaokružilo “Da“. Najmanji odziv je bio u Rožajama, gdje je izašlo 10,85% građana od kojih je 89,77% zaokružilo “Da“. U Podgorici je od izašlih zaokružilo “Da“ 95,21%, u Nikšiću 97,83%, na Cetinju 95,24%, u Bijelom Polju 96,75%, u Pljevljima 97,50%, Baru 93,61% itd.

Osnov za održavanje referenduma u Crnoj Gori 2006. godine bio je Ustav Republike Crne Gore iz 1992. godine, Ustavna povelja Državne zajednice Srbija i Crna Gora iz 2003. godine i lex specialis – Zakon o referendumu o državno-pravnom statusu kojeg je usvojila Skupština Republike Crne Gore 1. marta 2006. godine. Na osnovu ovog Zakona Skupština Republike Crne Gore donijela je Odluku da se raspiše referendum koji će se održati 21. maja 2006. godine, piše istoričar