Iz zapisa građanina nepokornog: Trule daske bez maske

piše Milisav Popović

Sredinom izborne 2016. godine vođa režima Milo Đukanović upozoravao je svoju režimsku bratiju: „Ovi izbor biće teži od svih dosadašnjih…Ostrvili su se na nas sa i bez razloga … Ni po koju cijenu ne smijemo dozvoliti da oni (opozicija -M.P.) dođu na vlast.“

Sledstveno ovakvim strepnjama vođe režima uoči samih izbora u samo jednoj koverti, pokazaće to kamera, Milov seiz Migo, primiće 97.000 evra – sve za „projektovanje“ izborne volje građana.

A na sam dan parlamentarnih izbora 16. oktobra 2016. godine (začudo ili ne) specijalni državni tužilac Milivoje Katnić obznanio je da je na Crnu Goru pokušan „državni udar“ kojeg će kasnije preimenovati u „terorizam u pokušaju“.

O regularnosti ovih izbora na dan takozvanog državnog udara i sa kovertama punim para za kupovinu glasova već treću godinu polemike usmene i pisane u domaćoj i stranoj javnosi ne prestaju … Samo Milove režimlije ne skrivaju radost rezultatima tih i takvih izbora od 1998. godine naovamo.

Do dana izbora niko od državnika Crne Gore,uključujući i ministra vojnog Milice Pejanović do predsjednika države Vujanovića po njihovim izjavama za taj državni udar nije znao! Zbilja?

Po prethodnom dogovoru tužioca Katnića sa dva svjedoka saradnika (jednaki lako dogovaraju saradnju) izvjesnim Sinđom i Pajom zbog takozvanog državnog udara na Crnu Goru uhapšeno je desetak državljana Srbije, među kojima su bile i dvije žene, a koji su uoči izbora u Crnoj Gori zatečeni u Podgorici i Manastiru Ostrog. A osumnjičeni su i dva neidentifikovana Rusa – Edi i Popov, kao i vođe opozicionog DF A. Mandić i M. Knežević, pa i Mandićev vozač Mihailo Čađenović.

Pedeset pušaka kojima je trebalo izvršiti takozvani državni udar na Crnu Goru nabavio je svjedok saradnik Paja novcem svjedoka saradnika Sinđe, a po nalogu tužioca Katnića ovo oružje je navodno bačeno u jezero Gazivode u Srbiji. Jedini dokaz da je to oružje pribavljeno jeste priča svjedoka saradnika Paje, a umjesto pokazivanja tog oružja prikazan je snimak oružja iz policijske stanice u Podgorici.

Svjedoci saradnici, finansijer i nabavljač navedenog oružja pušteni su na slobodu, a oni koji za navedeno oružje nisu ni čuli, a kamoli ga viđeli, već treću godinu su u istražnom zatvoru.

Godinu dana nakon takozvanog državnog udara u Crnoj Gori pokrenuta je sudanija koja traje već više od godinu i po dana za kakvu se do tada znalo nije.

U ovom sudskom serijalu kojeg je uživo prenosila televizija događale su se nevjerovatne scene od kojih prenosimo samo dvije. Kada je svjedok Mileta Pavićević ulazeći u sudnicu rekao „pomaže bog“, predsjedavajuća sutkinja Suzana opomenula ga je „takve riječi za ovaj sud nijesu“, a nešto kasnije kaznila ga je sa 500 eura. Branki Milić optuženoj za terorizam u pokušaju svako malo zabranjivano je da postavlja pitanja i da dobija odgovore iako se de fakto budući da je suđenje uživo prenošeno to nije moglo zabraniti.

Ovu šezdesetogodišnju ženu koja je goloruka došla u Crnu Goru golu su fotografisali u zgradi suda nakon čega je ona uspjela da se domogne ambasade svoje države Srbije u kojoj već više mjeseci čami sa pravom na nadu ali sa malo nade u pravdu.

Ova časna, razborita i prkosna žena nasilno je postala svojevrsni foto model – medalja sudstva u Milovoj Crnoj Gori. Prije gotovo dvije decenije, ali iz sasvim drugog ugla kao medalja Montenegro sudstva našla se „Moldavka S.Č“.

U sudaniji za takozvani državni udar razgorjele su se „trule daske“ u Milovom sudstvu kako je to sudstvo definisao Ranko Krivokapić koji je 18 godina bio pripadnik Milovog režima i u tri mandata bio predsjednik Skupštine Crne Gore. U očekivanju 9. maja 2019. godine za kada je najavljeno izricanje presude za takozvani državni udar Crnom Gorom se širi neskriveni nemir. Nije nemir iz svemira nego zbog izjava optuženog Andrije Mandića koji je kazao da nevini neće ići u zatvor ni po cijenu „mrtvih glava“, i premijera Duška Markovića koji je kazao da se pripreme i oni koji će da kidaju glave i oni kojima će se glave kidati!

A šta ako su ove dvije izjave dvije strane jedne iste medalje koja može biti obješena oko vrata vođe Mila? Biće da pobunjeni Milov finansijer i insajder iz DPS-a dr Duško Knežević o stanju u DPS-u ponajviše zna.

U zemlji „Zeka Manitoga“ a u gradu u kojem je podignut spomenik koljaču djece u kolijevkama ne daj Bože sve je moguće.