Iskočio sam iz groba 29. aprila ove godine!
Piše: dr Petar Milatović Ostroški
Dragi prijatelji, 2012. godine u Austriji puklo mi je slijepo crijevo.
Umjesto rutinske operacije ugrađena mi je tempirana bomba u stomaku koja je trebalo da eksplodira jer mi u Austriji nisu mogli ništa zbog moje dosledne odbrane na braniku istine u eri najgore medijske satanizacije mog naroda: preživio sam dva atentata (1986. i 1991.) i oba puta su atentatori odnijeti na nosilima; katastrofalno sam tri puta porazio pedantno austrijsko pravosuđe u namještenim sudskim političkim procesima, a to pedantno austrijsko pravosuđe uzor je Haškom tribunalu; mnogo puta su Hrvati, muslimani i Šiptari odnošeni na nosilima kad su me fizički napadali na bečkim ulicama; bukvalno bio sam nesavladiv i istovremeno sam organizovao preko 200 masovnih demonstracija ispred austrijskog parlamenta, američke, engleske, njemačke i francuske ambasade, ispred sjedišta OEBS-a i tako dalje, kao i što sam istovremeno održao preko 1300 proročkih predavanja u svim evropksim državama, Americi, Kanadi i Australiji u kojima sam po pet i deset godina unaprije d najavljivao šta će se desiti na domaćem i međunarodnom planu, govoreći javno ono o čemu najveći dio mojih savremenika nije smio da razmišlja čak ni tajno. Kad mi nisu mogli ništa i kad mi nisu mogli naći nijednu mrlju u biografiji, uprkos policijskom podmetanju koje sam na vrijeme raskrinkao, pucanje sljepog crijeva došao je nekome u Austriji kao dar s neba.
Naime, odvezla me Hitna pomoć u bolnicu i operisali su mi slijepo crijevo. Ali ne lezi vraže. Poslije operacije slijepog crijeva pola hrane je išlo dolje, a pola gore na usta, znači namjestili su mi prilikom operacije takozvani ILEUS – splet crijeva.
Otvoreno sumnjam da je to slučajno urađeno i da je u pitanju samo previd, već zla namjera, jer su intervenisali tek pošto sam digao urnebesnu buku u bolesničkoj sobi.
Tada su me ponovo operisali, rasporili mi stomak od pupka do polnog organa, razriješili splet crijeva (njihovo zlodjelo) i ugradili mi mrežu u stomaku.
Ta mreža je pet puta pucala, dakle ja sam se u Beču još pet puta operisao narednih nekoliko godina i sanirano je privremeno.
Tako je to trajalo godinama sve do ove godine kad sam u aprilu, ležeći na krevetu primijetio nešto čudno u stomaku, kao da mi kroz stomak plivaju ribe u raznim pravcima, lijevo, desno, gore, dolje i unakrst.
Ne oklijevajući otišao sam u bolnicu „Danilo Prvi“ na Cetinju i 29. aprila ove godine operisao me Predrag Milošević, najčuveniji hirurg u Crnoj Gori.
Operacija je trajala tri sata, a prethodno mi je dr Milopšević rekao da će operacija biti izuzetno teška i rizična.
Poslije uspješne operacije saznao sam da su dr Miloševiću tri sata brisali znoj sa čela dok me operisao. Priznao mi je da uveče nije spavao razmišljajući o eventualnim posledicama jer, kako mi je sam priznao, od preko 5000 operacija, koje je do sada izvršio, JOŠ NIJE IMAO OVAKAV SLUČAJ koji je u bolnici sniman jer ova vrsta operacije treba da uđe u udžbenik hirurških intervencija.
Dr Milošević se javno pitao šta su mi to uradili doktori u Austriji.
Šokiralo me saznanje koje sam čuo od njega. Naime, dr Milošević mi je rekao da je MORAO PONOVO DA NAMIJEŠTA UNUTRAŠNJE ORGANE JER SU NEKI ORGANI SA DESNE STRANE BILI NA LIJEVOJ I SA LIJEVE PREMJEŠTENI NA DESNU, STARA MREŽA JE ISCIJEPANA.
Dr Milošević je, pored toga, morao da operiše četiri kile na stomaku i visoko stručno je ugradio novu mrežu.
Poslije uspješne operacije na Cetinju dr Milošević me, na moju molbu, otpustio iz bolnice na Veliki Petak ove godine.
Iz bolnice su me izveli Tihomir-Tiho Burzanović, predsjednik Udruženja novinara Crne Gore i Ivan Milošević, sekretar Udruženja novinara Crne Gore i dovezli me u Petrov raj, pri tom mi je Ivan Milošević od svog novca kupio štap da se oslanjam prvih dana poslije izlaska iz bolnice.
Koristio sam štap dvije nedjelje i u Danilovgradu su me pitali:
– Gospodine Milatoviću šta će vam štap kad ste oduvijek bili vitalni? Odgovarao sam im u svom stilu: – Da po Danilovgradu rastjerujem dvonožne „kučke“ koje uzalud oblijeću oko srcelomca!
Naravno, poslije dvije nedjelje štap mi više nije bio potreban i sada sam povratio svoju poznatu vitalnost i zaprepastila me fotografija koju mi je prekjuče poslala prijateljica Petra Šmuc iz Beča, a ta fotografija je od prije 14 godina sa jedne moje književne večeri na kojoj se vidi da sam danas isti kao i prije 14 godina, što znači da sam, i pred svih životnih nedaća, uspio da zaustavim proces starenja, što je evidentno kad se pogleda moj lik na fotografiji u zadnjem redu, kao da je juče snimljeno.
Eto tako, dragi prijatelji, uspio sam da pobijedim tempiranu smrt! Potvrdilo se i na ovom primjeru da sam neuništiv sve do trenutka kad me Gospod Bog pozove, a to će biti malo kasnije.
Naime, moji uličarski politički protivnici se pitaju „Kad će da rikne onaj Ostroški koji kritikuje predsjednika Crne Gore?“
Takvima sam odgovorio:
– Sada se osjećam fizički, psihički, emotivno, zdravstveno i seksualno kao i za vrijeme bombardovanja, za svaki slučaj pripazite na svoje žene, sestre i kćeri, pa na moje 74 godine dodajte i onih 25 koliko je proteklo od bombardovanja 1999. godine, što znači da ću živjeti 99 godina, dovoljno dugo da sve vas koji postavljate slična pitanja pošaljem kod Svetog Petra, jer sam se i do sada često umarao odlazeći na sahrane onih koji su mi kopali jame u koje su sami upadali bespovratno.
Dakle, i sada sam, tačnije rečeno 29. aprila ove godine pobijedio smrt i iskočio iz pripremljenog groba koji su mi pripremili austrijski ljekari po protokolima obogaćenih probisvijeta i ubuduće kad bude zatrebalo za bilo kakvu zdravstvenu sitnicu ići ću samo kod dr Miloševića na Cetinju koji mi je spasio život!
Da zaokružim, pored toga što me metak neće, uprkos PODMETNUTE PUŠKE ISPRED MOJE KUĆE 16. januara ove godine (o čemu policija ćuti jer je u pitanju državni projekat!), dokazao sam da mi ni zli ljekari po nečijim crnim naređenjima NE MOGU NIŠTA!
Dakle, neka se i ubuduće kao, i do sada, spreme svi oni koji skrenu sa puta istine, dostojanstva i ljudskog postojanstva jer će se naći ispod lupe kritičke analize mog oštrog pera!
Eto, dragi prijatelji, ispisah vam svoju muku i konačan trijumf na moju i vašu radost i u to ime živjeli na mnogaja ljeta po mjeri Boga koji će vas čuvati kao što je sačuvao i ovog mučenika koji ispisuje ove riječi.
(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)