Intimizacija javnosti: Ministri i pomoćnici ili kada Rina ljubi Pavla

Autor: Ivan Milošević

Posljednja dva dana obilježili su dva građevinska plaćena inspektora, a potom i ostavka Pavla Radulovića, ministra održivog razvoja. U tu priču uplela se ljupka Rina Ivančević, prvi čovjek građevinske inspekcije. Mediji već dva dana raspredaju priču o nečemu što smo svi znali, odnosno da inspektori i to ne samo građevinski, vole da imaju osim plate i dodatne prihode, a sa dosta simpatija komentariše se i ostavka pomenutog ministra. Meni je u ovom slučaju najupečatljiviji događaj bio završetak konferencije za štampu Radulovića i Ivančevićke, kada je Rina odmah nakon što je pres završen, krenula da poljubi Pavla. Mjerkala ga je tridesetak sekundi, dok se on pozdravljao i primao čestitke za ostavku i čim ga je dočekala poljubila je Pavla u obraz, a on joj je uzvratio. Trajalo je to tek sekundu, dvije, ali meni je taj poljubac vrijedio više od svega što je povodom dva pobjesnela inspektora javnost deklamovala svih ovih dana.

Dakle, Rina je poljubila Pavla. U ovom slučaju prvi pomoćnik ministra poljubio je ministra i to pred kamerama i bez imalo stida. Kao da se Rina pripremala čitav dan samo za taj poljubac, jer na presu usta nije otvarala i skupila i napućila ih je samo onda kada je trebalo poljubiti Pavla. Neubičajeno za politički život Crne Gore i mislim da je ovo prvi put da se na ovakav javan način dva bivša državna službenika opraštaju od svojih funkcija. Imao sam utisak kao da se dva maturanta, koji su proveli nezaboravne srednjoškolske dane, opraštaju pred odlazak na studije u neki drugi grad ili zemlju, a poljupcem kao da se zavjetuju da ništa neće zaboraviti i da će se vječno sjećati zajedno provedenih dana. Ukoliko je neko emotivnije osjetljiv mogao bi po tom letimičnom i tobož slučajnom poljupcu da zaključi da je između njih bilo i nešto više od prijateljstva i da će to, bez obzira na vrijeme i nove ljude, uvijek sačuvati u srcu. Kada se radi o maturantima tu nema ničega spornog, ali kada su ti maturanti državni službenici onda tu nešto ne štima i kao da se time otkriva skrivena suština službeničkog radnog DPS staža. Jednostavnije rečeno, Rina i Pavle kao da su u svoje kancelarije odlazili kao u svoje domove, kuhinje i predsoblja i tamo kao da su provodili dane sa najbližima, odnosno supružnicima, djeci i prijateljima. Kada se zna ko i kako sve zapošljava u DPS kabinetima nije daleko od pameti da ovi DPS ministri i pomoćnici na putu do svojih fotelja moraju da se izljube sa gomilom rođaka i najbližih srodnika i intimnih prijatelja. Garant da su Rina i Pavle nebrojeno puta bili zajedno i to ne samo na poslu, nego su se družili i mimo njega (sami ili sa porodicama) i da imaju nebrojeno lijepih zajedničkih trenutaka, slikanja i brčkanja po bazenima ili evropskim plažama. Ko zna koliko su se puta tamo ovlaš poljubili, poslali emotivne sms poruke i preko fejsbuka ili tvitera razmijenili zajedničkih doživaljaja. Svemu tome je došao kraj i vrijedi onda to začiniti jednim slučajnim poljupcem, koji je sve, ali ne samo to, odnosno nije slučajan ni pod razno, nego samo normalna posljedica intimizacije ministra i pomoćnika, njihovih porodica i svakodnevnog života.

I baš u tom poljupcu kao da se objavljuje sva službenička DPS kolotečina i intimizacija neintimiziranog službenog položaja. Kod DPS je nakon tri decenije vlasti sve postalo stvar emocije, zajedničkih doživljaja i porodične atmosfere. Oni su se toliko srodili i toliko su bliski jedni drugima da jedni bez drugih ne mogu i teško se rastaju. A kada moraju i to ne kao prijatelji, nego kao javni funkcioneri, onda u sve to unose emotivne utiske i nezaboravne doživljaje. Siguran sam da oni u takvom emotivnom povišenom stanju brane jedan drugoga do iznemoglosti i nije važno šta kaže razum i svakodnevni život, jer njima su srca zajednička i kucaju jedna za druge. Nije mi poznato kako se takva stanja nazivaju u psihološkoj radionici, ali u DPS praksi to se može nazvati intimizacijom javnosti ili javnošću intime ili kastinska DPS solidarnost. Zbog toga je i DPS toliko jak, jer pored interesa njihovi članovi dijele i emocije. Oni su dovoljni sami sebi, drugi im samo trebaju ukoliko to mogu da potvrde i zvog toga su skloni navedenim potezima Rine i Pavla.

I dok se oni tako usput ljube i razmjenjuju emocije u slučajevima gdje se običnom čovjeku diže kosa na glavi od njihovih službenih dogodovština i korumpiranih inspektora, Crna Gora kao društvo i sistem ubrzano propadaju. Od te propasti neće je spasiti ni hiljade i hiljade Rininih poljupaca, odnosno samo će ubrzati njen pad. On još uvijek nije opipljiv, ali je najavio dolazak u Crnu Goru na velika vrata, odnosno na mala, poput ovog Rininog diskretnog poljupca u obraz ministra Pavla.

(www.srpskiodgovor.net)