Na godišnjicu ubistva Duška Jovanovića, glavnog urednika i osnivača dnevnog lista Dan, crnogorska javnost još jednom je suočena sa zapanjujućim ćutanjem političkih struktura koje su bile na vlasti u trenutku njegovog ubistva 27. maja 2004. godine. Najveći dio odgovornosti za to ćutanje, ali i za nedostatak pravde u ovom slučaju, nosi Demokratska partija socijalista (DPS), uz tadašnje partnere – koji čine sadašnji Evropski savez i političku grupaciju bivšeg premijera Duška Markovića.
Ćutanje kao kontinuitet prikrivanja
Nijedna od ovih partija se, ni ove godine, nije oglasila povodom godišnjice jednog od najtežih zločina nad medijima u savremenoj crnogorskoj istoriji. Ćutanje nije slučajno – ono je politička poruka. Poruka kontinuiteta neodgovornosti, nespremnosti na suočavanje s prošlošću i uporno ignorisanje činjenice da je novinar ubijen zbog profesionalnog rada – zbog istraživanja kriminala i njegovih veza sa državnim strukturama.
Duško Jovanović nije bio samo novinar; bio je simbol otpora režimu koji je, prema brojnim izvještajima i svjedočenjima, bio povezan sa švercom cigareta, narkotika i brojnim nezakonitim aktivnostima. List Dan je tada, i danas, ostao jedini medij koji je otvoreno pisao o tim temama.
Politička hipokrizija u EU retorici
Posebno je kontradiktorno što upravo stranke koje danas ne mogu da izgovore ime ubijenog novinara, istovremeno najglasnije govore o evropskim integracijama i medijskim slobodama. EU standardi podrazumijevaju ne samo zakone, već i kulturu sjećanja, priznanja grešaka i institucionalnu odgovornost za prošlost. Kako se može govoriti o napretku ka Evropskoj uniji, a ćutati na zločin koji i dalje potresa temelje crnogorske demokratije?
Odgovornost koja ne zastarijeva
Ubistvo Duška Jovanovića nije riješeno. Jedini osuđeni saizvršilac je Damir Mandić, dok javnost sumnja da su stvarni nalogodavci i logistika zločina zaštićeni unutar samih državnih struktura. Nezavisne istrage, međunarodni pritisci i unutrašnja inicijativa – ništa od toga nije dalo rezultat u dvije decenije. I umjesto institucionalne borbe za istinu, imamo institucionalizovano ćutanje.
Javni interes nad političkim kalkulacijama
Crna Gora ne može graditi demokratsko društvo dok se ne suoči s ovakvim zločinima. A to suočavanje počinje upravo od političke volje. Svaka stranka koja pretenduje da bude dio evropske budućnosti mora jasno i glasno govoriti o slučajevima poput ubistva Duška Jovanovića – jer je to test njihove iskrene posvećenosti vladavini prava.
Ako neko misli da javnosti danas “nije više stalo” – griješi. Jer dok god traje ćutanje, traje i sumnja. A sumnja je pogonsko gorivo za istinu.
DPS, Evropski savez i partija Duška Markovića ostali su nijemi i ove godine. Njihova tišina nije zaborav, već izbor. A taj izbor mnogo govori o njihovom odnosu prema istini, odgovornosti i evropskoj budućnosti Crne Gore. Pametnome – dosta.
Како ће ова групација на челу ДПСа помињати годињицчу Душковог убиства кад су ГА они исти убили. Тони било лицемерно. Зато и ћуте