I JA SAM BIO ŠARA MANTAN

1

Piše: Bećir Vuković

Vjerovatno ste čuli za onaj fantastični obrt stare ciganke u tumačenju morala..?

– A, što se tiče morala – morala sam, brate – kaže ciganka, i pušeći tanki trokadero, nastavi da se češlja…

(Ovom prilikom zaobilazim magacin cigareta u Kolašinskim Poljima. Što će reći da popis magacina ostavljam policiji i vladi…)

Komite psuju četničku majku. Prevedeno na srpski jezik znači psuju – srpsku majku..!

Komite pjevaju ustaške pjesme. Prevedeno na takozvani crnogorski jezik znači – komite su ustaše..!

Samo da podsjetimo: prvi komita jeste predsjednik Crne Milo Đukanović. To je lična karta komita..!

Zašto je tome tako, možda će nam ponajbolje pomoći odgovor ciganke…

Elem, Krivokapić optužuje i ražalovanog, šaramantnog policajca Veljovića da je on inspiracija komitima. Možete misliti da Veljović nekoga inspiriše..?

Ali, ne lezi vraže. Veljović se sjetio ogledala, i metaforički otpisao premijeru da se pogleda u ogledalu..!

Premijeru ništa drugo ne ostaje nego da se – stvarno pogleda u ogledalo – i podnese krivičnu prijavu protiv bivše policijske perjanice..!

Tako mu i treba kad na vrijeme nije komitskim vođama oduzeo mercedese – majbahe..?

Ali, i Krivokapić se vozi u mečki. I ne samo on, nego i njegova djeca. A, sve je počelo – šaramantnim – dolaskom taksijem na posao…

Škoda taksija „Bum“ zaustavlja se ispred zgrade Vlade. Šaramantni premijer izlazi iz taksija, maši se rukom u džep od sakoa, i zagrljašti sitnine (oko evro i po), i kroz vrata sasu u šaku crnomanjastom taksisti….

– I ja sam nekad bio – šara mantan – kaže vremešni cigo Peran, napasajući kobilu ispod krivih borova na Zlatici…

– Brate, bio bih još – šaramantniji – da ne nosim masku..?

Cigo sa obilatim zulufima, i nagorelim šeširićem, i zelenim šalčićem koji vijori na razvigori. Još, dokle gora zazeleni, i on će na kobilu, pa u komite…

A, cigančići – garavo grumenje – kako pjeva Mika, glansaće haube za ulično komitovanje, i rezati od lastre duple registarske tablice..!

Kroz park iza Ruske kule u Podgorici, izvjesni – šaramantni gospodin, velika uzdanica bivše Narodne stranke, sa belom pudlicom na jutarnjoj šetnji…

Umesto, kao pravi – narodnjak – da vodi kobilu da prepne…

Čak su i ostaci ostataka tih narodnjaka učestvovali u kreiranju nove vlade..!

Što je, sa jedne strane i – šaramantno – ako se odnosi samo na modne stilove narodnjaka čije sjenke najfinijim ticalima dosežu i do naših dana…

Proleće proleće, sa smetlišta i smeće uzleće…

Pod pritiskom medija – a mediji diktiraju modu – i ovaj bivši gospodin, narodnjak, nabavio pudlicu. Pudlica u roze prslučiću, sa žutim pamučnim cvetićima po prsima…

U perspektivi vrhovima planina snijeg. Podgoricom prosuo se behar…

U Bloku V dvije kučke zatežu povoce i reže jedna na drugu. Juh, dvema damama, baš, neprijatno..?

Samo da znate: po novom zakonu, na ulici ne smijete ni pašče – mršnuti..!

U proleće sve proleće, leti sve leti, u jesen sve je sen…

Tek pravo proleće dolazi u Bijeloj, Zelenici, Meljinama, Igalu, i Novom gradu koji sjedi na obali mora. Htelo se reći da pravo proleće u Novi doleće 9. maja.

Budući da dolazim iz kraljevskog grada Mojkovca.

Prijateljica iz Igala, čije ime znači proleće na ruskom jeziku, obnavlja pitanje – nalepnicu – koja kruži po društvenim mrežama…

– Đe ti je pao đed..?
– Na Mojkovcu, a tebi..!
– S haube, na Bogetićima…

I, tako, ovih proljećnih dana doleću mi na vajber stotine nalepnica sa pitanjem – đe ti je pao đed: od Jova ispod Fruške gore, iz Negotina od Adama, i LJubiše iz Frankfurta, i Sovrlića sa Zvečana, od Vesne iz Igala, i Bora ispod Kozare..!

Eto, moj đede, ratovao si na Glasincu i Mojkovcu, i Skadru, i oslobodio Kosovo, a tvoj sijedi unuk koji potpisuje ove redove, do jutros ne viđe zlotvorima leđa..!

Đed volede carstvu nebeskome, i sumnjaše da će i njegove bijele čele viđeti ikakav boljitak..!
—————————————————–
Štitarica, 12. aprila 2021.

1 Comment
  1. tako stoje stvari komentariše

    Bećir proljetno nadahnut, maestralno 🙂
    Probudi u meni isto tako jednu proljetnu asocijaciju, iz nekog prošlog vremena, davno izgubljenu sliku sa autobuske stanice, a koju danas gledam nažalost u svakodnevnici…“šara, dara, mara, dje je kuglica ? “
    Glavni šibicar, glavom i bradom, skromni gospodin iz taksija.

Ostavite Komentar

Your email address will not be published.