Hronologija sloma tužilaštva: Tužilac koji je oslobodio Safeta Kalića, ustoličio Ivicu Stankovića!
Izborom Ivice Stankovića za v.d. VDT-a Crna Gora je prestala da postoji kao pravna država. Izabrati čovjeka koji je nedjeljama akter jedne od najvećih afera u istoriji Crne Gore da bude v.d. tužilaštva, na koje je pala sjenka teških optužbi, zahvaljujući i Stankoviću, je samoubistvo pravnog sistema ove države. Jedini koji su više odgovorni od samog Stankovića, koji nije stisnuo petlju da se povuče sa kormila broda koji tone kao Titanik, su oni koji su danas digli ruke za njegov ostanak na čelu urušenog sistema koji će svakog momenta da potone i to bez šansi da preživi ovaj brodolom.
I ne optužuje Stankovića bilo ko, već njegov prvi i najbliži saradnik Nenad Vujošević. On tvrdi da mu je nosio novac, i to ne samo njemu, a Ivica tvrdi da to nije tačno. Vjerujemo Ivici, onoliko koliko i Nenu Vujoševiću. Vjerovatno se razlikuju njihove priče samo u cifri. Vujoševićeva riječ, u normalnoj državi, vrijedjela bi koliko i Ivicina koji ga je postavio na funkciju. Zato bi red bio da dijele istu sudbinu, u Spužu. Do okončanja postupka, dok se ne utvrdi istina.
Ovako, Vujošević nema pravo na pravdu, jer pravdu sprovodi onaj kojeg je on optužio. Istragu će nadgledati Ivica, a Vujošević će i dalje biti u pritvoru. Jer su tako odlučili članovi Tužilačkog savjeta. Od kojih bi neki, poput izvjesnog Hasana Lukača, kome je pala optužnica za Safeta Kalića, trebao da dijeli prostor sa Vujoševićem, a ne sa Stankovićem. I upravo glas tog Lukača, danas je možda presudio u Ivicinu korist. Čovjek koji je najzaslužniji što Kalić nije u Spužu prelomio je da Ivica i dalje bude na čelu tužilaštva. Poraz prava i pravde. Danas je pobjeda Ivice Stankovića u rangu pobjede Safeta Kalića, jer je slobodu obojici donio Hasan Lukač. Da je sreće, Stanković bi se sam povukao kad bi vidio da ga je podržao onaj koji je faktički oslobodio Safeta Kalića. Jer, danas su Safet i Ivica isto, zahvaljujući Hasanu.
Nije Ivica zaslužio da bude bivši samo zbog Nenada Vujoševića. On je, da je sreće, trebao odavno da odgovara za mnoge propuste koje je napravio na čelu tužilaštva. Ivica nije procesuirao Limenku, Telekom, Ramadu, Šariće i Kaliće, kokain u kontejnerima Volija, aferu Koverat… Trebao je i treba da odgovara za bahanalije svoje djece, skupocjene automobile, luksuzne stanove… Naravno, o tome Ivica ćuti, kada govori da mafija neće poraziti tužilaštvo. A ustvari on ne zna ili se pravi da ne zna, da je mafija oko njega. Jer, da nema mafije, on danas ne bi dobio status v.d.
Trebala je marica odavno da odveze Ivicu, ali nije, čime je država priznala kapitulaciju pred partijom. Da ima pravde, Ivica bih zbog montirane afere “državni udar” trebao da dijeli prostor sa Aleksandrom, pardon Sašom Sinđelićem, a ne da danas, sa toliko putera na glavi, da mu se više ni oči ne vide, poručuje da će se obračunati sa kriminalom. Kasno je za to, njegova porodica je podlegla pod teretom kriminala Đukanovića, Šarića, Kalića… Neke je njegovo tužilaštvo oslobodilo, neke ponizno sluša, sa nekima će familija da mu se orodi, a mi ćemo uredno da sve to platimo na kraju.