EU se suočava sa Gadafijevim crnim slutnjama
Evropa će postati „crna” ukoliko ne pristane da Libiji godišnje plaća pet milijardi evra da zadrži priliv afričkih migranata. Ovako je prije 14 godina libijski lider, sada već odavno pokojni, pukovnik Muamer el Gadafi tokom zvanične posjete Rimu upozorio EU kako bi mogla da se razvija „masovna migrantska kriza”, koja je u to vrijeme bila samo u nagovještaju na dvije obale Sredozemlja. Gadafijeva slutnja o mogućem nezadrživom talasu migranata iz pravca Sahela ka Evropi dobila je ove sedmice potvrdu u riječima Ruvenrini Mendikivele, diplomate Šri Lanke, inače visoke zvaničnice agencije UN za izbjeglice (UNHCR)
„Gotovo 4,8 miliona ljudi u Sahelu odskora je u prinudnom raseljenju, tragajući za bezbjednim životom negdje drugdje”, istakla je nakon sedmodnevne posjete Maliju i Togou Mendikivela, pomoćnik Visokog komesara za zaštitu pri UNHCR-u. U centralnom Sahelu (Burkini Faso, Maliju i Nigeru) u januaru je, prema evidenciji UN, bilo gotovo tri miliona ljudi registrovanih kao beskućnici, interno raseljeni, tražioci azila ili izbjeglice. Uz to, Sahelom kruže stotine hiljada ljudi u zbjegu zbog rata u Sudanu, nasilja džihadista na sjeveru Nigerije, gladi, siromaštva… od Mauritanije do Obale Slonovače i drugih zemalja Gvinejskog zaliva.
Jezgro ove egzistencijalne drame ipak je u centralnom Sahelu, gdje više od 17 miliona ljudi iziskuje humanitarnu pomoć da bi preživjelo. Među njima je 1,8 miliona djece beskućnika. Ovaj košmar ima središnju tačku u Agadezu, siromašnom mjestu u centralnom Nigeru, donedavno operativnom sjedištu najveće inostrane baze dronova Amerike, kao i ključne kancelarije EU za procesuiranje migranata, još od 2012. Ne čudi onda što je Niger godinama važio za ključnog vojnobezbjednosnog i antimigrantskog partnera Zapada, toliko da je naširoko smatran „nevidljivom južnom granicom Evrope”.
Takav „pakt” više ne postoji. Naime, nakon vojnog prevrata prošlog jula, hunta u glavnom gradu Nigera, Njameiju, pred Novu godinu je prekinula bezbjednosnu saradnju s EU, da bi krajem februara obustavila i vojnu saradnju sa SAD. Da li će i kako Njamei i Vašington premostiti nalog za momentalno povlačenje američkih trupa iz Nigera, ostaje da se vidi.
Brisel je sada u pat-poziciji povodom daljeg načina vojne i antimigrantske saradnje s Njameijem. Nakon uspostavljanja EU CSDP misije (u okviru Zajedničke bezbjednosne i odbrambene politike) za Niger 2012. i proširenja njenog mandata na Sahel 2019. godine, Brisel je 2022. preporučio da se tom programu produži mandat do septembra ove godine s budžetom od dodatnih 72 miliona evra. Šta Brisel sada da radi s tim novcem namijenjenim misiji EU za Niger, kad režim u Njameiju neće da sarađuje? I šta će biti ako vojna hunta u Njameiju otvori „migrantsku kapiju” u Agadezu i propusti dalje ka sjeveru sve one koji žele da odu s područja jedne od najsiromašnijih država svijeta? Prema procjeni agencije UN za migracije (IOM) samo u Nigeru trenutno boravi više od 700.000 raseljenih, što interno, što sa strane, zajedno s tražiocima azila, među kojima je tek oko 5.000 izrazilo spremnost da se vrate u zemlje iz kojih su stigli do Agadeza.
Šta sada da Brisel preduzme? Usredsređena na mogući priliv nepozvanih dođoša iz pravca Gaze, EU je ovih dana sklopila podsticajni privredni dogovor s Egiptom, vrijedan oko 7,4 milijarde evra. Zaustavljanje potencijalnih migracija značajna je pozadina tog dogovora.
Afričke izbjeglice riješene da krenu ka sjevernim obalama Sredozemlja ne mjerkaju piroge nadomak Sueckog kanala ili Aleksandrije, već svoje želje usmjeravaju ka trasi preko Nigera i dalje. Da li će Brisel prepoznati potrebu da pređe preko svojih lanjskih osuda vojnog prevrata u Nigeru i pokuša da uspostavi novi dijalog s režimom u Njameiju, još nije jasno. U svakom slučaju, italijanska premijerka Đorđa Meloni smatra da je saradnja sa „sahelskim huntama” od životne važnosti za EU. U Rimu možda još odzvanja ona Gadafijeva prijetnja.
(Politika)