Dvije decenije zločina u Murinu: Režim ponovo ubio nevinu djecu čija je nevina krv natopila crnogorsku zemlju!

Na današnji dan, prije dvije decenije, zločinačko-fašistička organizacija zaustavila je život u malenom, al ponosnom Murinu. NATO zlikovci prekinuli su tek započete živote, djece koja su samo željela da žive.

Sramno je i bestidno da državna klika Crne Gore danas ćuti, a još sramnije i nesojskije da danas ne podju u Murino i ne poklone se sjenima nevine djece i ne zatraže oproštaj.

Na Murino je izvršena agresija i zločin bez opravdanja. Poginuli su učenici Osnovne škole „Petar Dedović“ Miroslav Knežević, Olivera Maksimović i Julijana Brudar, radnik škole Vukić Vuletić, penzioner Manojlo Komatina i domaćica Milka Kočanović.

Danas, na dan stradanja djece u Murinu, predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, kao i e ratne 1999. godine, obilazi one destinacije koje su naložile ubistvo njegovih građana.

Licemjerstvo crnogorskih vlasti, i njihovi vapaji za izgorelim Notr Damom, samo su dokaz servilne politike odnarođene klike. Umjesto da je danas državni vrh bio u Murinu, da se pokloni sjenima ovih ljudi, prije svega djece, da zatraže oprost, ako im se može oprostiti, oni su danas, svojim nedolaskom, počinili zločin, ravan onome koji su počinili njihovi NATO prijatelji. Danas je crnogorska vlast opet ubila, ubijenu djecu!

Ako aktuelni režim odlučuje da žrtvuje ove ljude svojim ćutanjem i ignorisanjem mi ne smijemo nikada da zaboravimo njihovo stradanje. Stradanje jednog čovjeka je stradanje svih nas.

Pokušaj zatiranja sjećanja na Murino je saučesništvo u tom zločinu. To je grijeh prema stradalima, koji ovakvim pokušajima vlasti bivaju dvaput ubijeni.

I na kraju, šta reći, a ne zaplakati. Crna, da crnja ne možeš biti, goro ima li te, vidiš li se i STIDIŠ LI SE?