DPS – NASTAVAK PUTA KA DNU

Najavljeni vanredni kongres Demokratske partije socijalista (DPS) sazvan je nakon poraza ove partije na avgustovskim izborima da bi, kako se to oficijelno najavljivalo, „pogledali sebe realno u oči“, kako bi „reformisali svoju umornu i dotrajalu strukturu“, te da bi „doveli neke nove ljude na mjesta odlučivanja“.

I zaista, prvo i osnovno pitanje jeste da li će DPS, stranka koja je svojevremeno solidno balansirala na liniji demokratskog centra, a koja je u međuvremeno zalutala u politički marginalne vode ekstremne desnice, što je najilustrativnije pokazao vjerovatno budući bivši zamenik predsjednika DPS, Duško Marković, simboličkim pozdravom sa prva dva uzdignuta prsta na ruci, kao neka vrsta karikature Slavka Perovića, uspjeti da spase minimum demokratskog identiteta?

Da odmah odgovorim. Ne, neće. Neće zato što je to nemoguće, jer je DPS danas stranka u ličnom vlasništvu. To je političke potreba jednog čovjeka, njegov potrošni instrumentarijum moći, a ne potreba građana Crne Gore (CG). Zakazani kongres DPS ponovo će afirmisati tri potrošena i zastarjela, po demokratiju u CG opasna načela. Prvo načelno je princip neograničene moći predsednika stranke, „harizmatičnog“ vođe, koji na svakom koraku guši i zloupotrebljava demokratske vrline.

Njega niko ne smije da pita, recimo, „izvinite Predsjedniče, da li ste Vi možda u nečemu krivi, da li ste Vi ili mi predložili Zakon o vjerskim slobodama koji je podigao narod protiv nas“. Ne, taman posla.

Većina je i dalje spremna na samokažnjavanje samo da se On ne naljuti, jer On je nepogrešiv, jedini doživotni…Drugo načelo nepotizma, koje je izjedalo ovu stranku u čijem su predsjedništvu mogli biti samo kumovi predsjednikove porodice (Ćatović, Milošević), njegovi školski drugovi (Simović), prijatelji iz omladinskih dana (Nuhodžić), „specijalisti“ za privatne poslove (Ivanović), članovi ličnog obezbjeđenja i tako dalje – nastaviće se.

Nikakvih reformi tu neće biti. Novi potpredsjednici strane (jer predsjednik se, naravno, zna), kako izvještavaju pojedini mediji, biće nešto mlađi, ali izabrani po istom načelu – njegovog ličnog „Titovog pionira“.

Zar sledeći primjeri nisu dovoljni. Ivan Vuković, gubitnik iz Podgorice, ideal poslušnosti i veličanja njegovog kulta, Duško Marković, njegov čuvar tajni iz ANB i neuspjela kopija Slavka Perovića, poslanik Nikola Rakočević, sin njegovog kuma, ili možda Aleksandra Vuković, njegova „heroina“ iz Nikšića sa hiljadu šešira….i tako će, prema istom kriterijumu, i sada ići po dubini, sve do njegovog posljednjeg prijatelja u Herceg Novom ili Bijelom Polju.

I treće načelno ove stranke ostaće iracionalan i patološki strah od crkve srpskog naroda, čime će se nastaviti proizvodnja „neprijatelja i domaćih izdajnika“, što, u kombinaciji sa „mitskim vođom“ čini smjesu koja podsjeća na već viđene fašistoidne ideologije.

Iz svega iznijetog, ali i zbog drugih brojnih razloga, ovo će za DPS biti kongres bez nade. Na nesreću i žalost Crne Gore i njenih građana, biće to kongres koji će, ako se nastavi ovom putem, samo ubrzati pad ove stranke na samo dno političke budućnosti Crne Gore.

Izvor: Nacionalist