DPS bježi od odgovornosti vezano za Sporazim sa UAE: Ni za, ni protiv – samo da ne naljute Mila!

Demokratska partija socijalista (DPS) suočava se sa ozbiljnim unutrašnjim izazovima koji dolaze do izražaja uoči ponovnog glasanja o kontroverznom Sporazumu sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE), zakazanog za 29. maj u Skupštini Crne Gore. Najava predsjednika stranke Danijela Živkovića da DPS ni tada neće podržati ovaj dokument, uz istovremene nezvanične informacije da poslanici neće ni glasati protiv, ukazuje na kompleksnu političku kalkulaciju unutar partije.

Taktika “odsustva stava” – izbjegavanje političke cijene

Odluka da se uzdrže od glasanja, iako javno nastupaju kao protivnici Sporazuma, pokazuje klasičnu strategiju političkog oportunizma. DPS očigledno pokušava da balansira između dva ključna pritiska: unutrašnjih struja koje imaju različite stavove o ovom pitanju i potrebe da očuva privid jedinstva pred partijskom bazom i širom javnošću.

U praksi, to znači da će DPS izostankom iz glasanja pokušati da “pere ruke” od odgovornosti, bilo da Sporazum bude usvojen ili odbijen. Time ostavljaju prostor za kasniju reinterpretaciju svoje pozicije, u zavisnosti od političkih okolnosti i javne percepcije efekata samog Sporazuma.

Uticaj Mila Đukanovića i razdor u stranci

Prema nezvaničnim saznanjima, jedan od ključnih razloga za ovakvu ambivalentnu poziciju jeste i dalje prisutan uticaj bivšeg predsjednika Mila Đukanovića. Iako formalno nije na čelu partije, Đukanović i dalje ima snažan autoritet unutar njenog starijeg kadra. Frakcija lojalna Đukanoviću navodno nije voljna da se eksplicitno suprotstavi njegovim interesima ili stavovima, čak ni po cijenu koherentnosti i političke doslednosti.

S druge strane, postoji i mlađa, reformistička struja, okupljena oko aktuelnog rukovodstva, koja pokazuje veći pragmatizam i spremnost da redefiniše politiku partije u novom političkom kontekstu. Međutim, ona još uvijek nema snagu da se otvoreno suprotstavi starim strukturama, što rezultira politikom zastoja i kalkulisanja.

Simulacija jedinstva – realnost političke fragmentacije

Namjera da se u javnosti očuva slika o jedinstvu partije, uprkos dubokim internim podjelama, predstavlja još jedan pokazatelj krize identiteta kroz koju DPS prolazi. Povlačenje u pozadinu i izbjegavanje eksplicitnog stava po važnim pitanjima ne ukazuje na stratešku promišljenost, već prije na nedostatak političke hrabrosti i strah od unutarpartijske erozije.

Uprkos želji da djeluju kao monolitna politička snaga, DPS se u ovom slučaju ponaša kao partija koja ne može da donese konsenzus ni o najvažnijim temama državnog interesa. Ova strategija može imati kratkoročne koristi u smislu očuvanja partijskog mira, ali dugoročno slabi kredibilitet partije u očima birača i dodatno narušava njen autoritet u političkom životu Crne Gore.

Zaključak

Odluka DPS-a da ne glasa ni za ni protiv Sporazuma sa Emiratima nije znak političke mudrosti, već simptom duboke podjele i straha od raskola. U vremenu kada Crna Gora traži jasne stavove i odgovornu političku elitu, DPS bira strategiju izbjegavanja – što može imati visoku političku cijenu, posebno ako se partijski oportunizam nastavi percipirati kao slabost, a ne kao taktika.

Takvo ponašanje može zadovoljiti partijske frakcije na kratke staze, ali ostavlja građane bez jasnog odgovora: da li DPS zastupa interese Crne Gore ili interese sopstvenog opstanka.