Član Predsjedništva Srpske napredne stranke Zoran Đorđević reagovao je na stravične prijetnje koje je reditelj Goran Marković uputio predsjedniku Aleksandru Vučiću.
– U intervju datom jednom nedeljniku, reditelj Goran Marković je izrekao suštinu političkog programa i jedinog cilja takozvanih srpskih „demokrata i boraca za pravdu, ljudska prava i slobode“, samozvanih pripadnika nekakve „elite“, naročito onih okupljenih oko tajkuna ovdašnjeg i najnetalentovanijeg među kvazi političarima, Dragana Đilasa – koja, doslovce, glasi: „Ja se ipak nadam da Aleksandar Vučić ima pred očima Čaušeskov kraj i da će se povući bez krvi“. Ova rečenica u sebi sadrži, pored vrlo perfidno, eufemistički izrečene prijetnje (koja je i pored toga vrlo očigledna i samim tim još jezivija) i potajnu želju svih tih „moralnih gromada“ i „kompetentnih tumača“ etičkih, estetičkih i svih drugih normi i standarda – da se vlasti dokopaju po svaku cijenu, bez izbora i protivno volji većinske Srbije, makar to u sebe uključivalo i srpsko-srpske sukobe – kazao je Đorđević.
– Svim tim vajnim „demokratama“ je jasno da u izbornoj (upravo i jedino na demokratskim procedurama zasnovanoj i sprovedenoj) utakmici nemaju nikakve šanse da pobijede Aleksandra Vučića, kao što im je jasno i to – da bez obzira na svu pomoć koju konstantno imaju od svojih inostranih mentora – ne mogu da ubijede građane Srbije da za njih glasaju – rekao je Đorđević.
– Zbog toga već mjesecima traje gebelsovska medijska i propagandna kampanja, prava hibridna ratna operacija, prepuna laži, uvreda, kleveta, izmišljenih afera, dezinformacija, prijetnji i ucjena kojoj je izložen predsjednik Vučić i njegova porodica – sa ciljem da se on sam „povuče“, da prestane da se bavi politikom, da prestane da se bori i brine za Srbiju. „Bez krvi“ – kako to kaže, moglo bi se reći čak i nudi – poznati javni i kulturni poslenik, „dokazani demokrata i pobornik legalizma i vladavine prava, esteta i etičar“ – kome, ipak, nije strano (a nije ga ni sramota, niti mu je ispod časti i intelektualnog nivoa pripadnika „elite“) da uzgred, eto, i zaprijeti nekakvim „rumunskim scenarijom“. Doduše, ako se Marković u nešto zaista i razumije – to su scenarija, tako da bi se (ako bi neko želio da bude maliciozan, recimo) ova njegova izjava mogla shvatiti i kao lična želja i spremnost da upravo on bude režiser po tom i takvom scenariju. S druge strane, moguće je i da je ovakva njegova izjava posljedica toga što na upravo završenom konkursu Filmskog centra Srbije njegov film nije dobio novac iz budžeta – pa je onda, zarad sitnosopstveničkih i šićardžijskih intersa koji nisu uvaženi, on riješio da „časno i čestito“ zaprijti. Naravno, tu je i osnovni pokretački motiv i jedini politički plan i program svih tih „istinskih boraca za demokratiju“ (od propalih i umišljenih političara do lažnih ekologa i „nezavisnih intelektualaca“) – lična mržnja prema Aleksandru Vučiću i zavist zbog uspjeha koje postiže u svojoj svakodnevnoj borbi za oporavak i napredak Srbije – kazao je.
– Sve to zajedno je, siguran sam, u Markovićevom slučaju rezultiralo ovom prijetnjom, najnovijom, tek jednom od mnogih koje su upućene Aleksandru Vučiću i, na žalost, sasvim sigurno – ne posljednjom, uzimajući u obzir činjenicu da su izbori u aprilu iduće godine i da će do tada skupina profesionalnih mrzitelja predsjednika Vučića izgovoriti još mnogo laži i bljuvotina, uvreda i prijetnji, sve u nadi da neće morati da izađu pred građane Srbije u izbornom procesu. Znajući predsjednika Vučića i znajući koliko su mu srpski državni i nacionalni interesi važniji od svega – moram sve te zgubidane da ponovo razočaram: Jedini način na koji se (ne daj Bože nikome takvu nesreću) možete vratiti na vlast u Srbiji je volja i povjerenje građana Srbije, a to je, na vašu veliku žalost, upravo ono što nemate, niti ćete, takvi kakvi jeste, imati – bez obzira na to ko vas i koliko spolja pomaže i kome ste Srbiju obećali zarad vlasti i mogućnosti da se lično bogatite, što vam je jedini cilj, ma šta pričali i ma koliko lagali i prijetili – zaključuje Đorđević.
