Pokretanje tema poput zvanične upotrebe trobojke, ustavnog statusa srpskog jezika, odnosa prema statusu Kosova ili pitanja dvojnog državljanstva sa Srbijom redovno nailazi na oštar otpor određenih društvenih i političkih aktera.

U takvim situacijama često se aktivira širok ešalon dijela NVO sektora, pojedinih medija i političkih partija koji kategorički odbijaju razmatranje ovih pitanja uz obrazloženje da „nije dobar momenat“.

Dok su DPS, SD i SDP prepoznati kao politički subjekti koji dosljedno zastupaju suprotstavljene stavove, u javnosti iznenađuje pozicija Pokreta Evropa sad. Iako ovaj pokret nastoji da pridobije glasove srpskog biračkog tijela, njihovo djelovanje u praksi pokazuje nastavak politike statusa kvo i izbjegavanje suštinskih promjena.

Mnogi analitičari ukazuju na postojanje prećutnog dogovora između PES-a i DPS-a, gdje se kroz dva naizgled različita narativa zapravo štiti isti model odnosa prema srpskom nacionalnom korpusu.

Ovakav pristup zanemaruje činjenicu da gotovo 44% građana govori srpskim jezikom, a više od trećine se izjašnjava kao Srbi, što su realnosti koje se, po mišljenju kritičara, više ne mogu ignorisati.

Građani Crne Gore zaslužuju potpunu istinu o ovim procesima i jasnu sliku o tome zašto se odgađa rješavanje pitanja koja smatraju važnim za svoju nacionalnu i kulturnu pripadnost. Od ključne je važnosti da birači pažljivo procijene stvarne namjere političkih subjekata i prepoznaju perfidno postavljene prepreke koje sprečavaju uspostavljanje pravednijeg društvenog ambijenta.

Tagovi