Đe ste patriote: Zaglušujuća tišina funkcionera Evropskog saveza kada je njihov guru Ranko Krivokapić uguran u ministarstvo spoljnih poslova!

Simptomatično, ali ne i iznenađujuće. Oni koji su do juče na sav glas kritikovali svaku odluku Vlade, ma koliko ona bila u interesu građana, danas mudro ćute. Svi ti samozvani borci za evropske vrijednosti, svi ti tzv. proevropski glasnogovornici koji su svaku press konferenciju koristili da sipaju otrov po institucijama, sada se prave nijemi kada se njihov miljenik vraća na scenu.

Ranko Krivokapić — simbol potrošene politike, političar koji je godinama sijao podjele i demonizovao cijele narode i vjerske zajednice, ponovo je u fotelji Ministarstva vanjskih poslova. I šta na to kažu evropski jurišnici, NVO profesionalci, komitske patriote i „nevladini“ komentatori? Ništa. Zavladao je muk.

A nije to bilo tako davno kada je Krivokapić izjavljivao da je „Srpska pravoslavna crkva retrogradna sila“ i da „svi koji se protive NATO putu Crne Gore rade za Kremlj“. Javnost se još sjeća njegove famozne rečenice da je „Putinov pop“ došao da „ruši državu“ — misleći pritom na mitropolita Amfilohija. Takve izjave nisu bile proevropske — bile su otvoreno antievropske, jer su ciljale na verske slobode, pluralizam i društveni mir. Ali tada su mu svi aplaudirali. Danas kada isti taj čovjek, bez podrške naroda, bez političkog legitimiteta, biva vraćen u vlast — nema ni aplauza, ni komentara. Samo tišina.

Sjetimo se i njegove izjave da „Crna Gora neće postojati ako izgubi svoj komitski duh“. To nije retorika iz Evropske unije. To je retorika prošlih vjekova, retorika isključivosti, retorika jednoumlja. A upravo su oni koji danas ćute tvrdili da se bore protiv takvih pojava.

Kada je trebalo napadati ministre iz redova većine koja je 2020. odnijela pobjedu, svi su bili prvi u redu. Tada su se mjerili svaki gaf, svaka riječ, svaki potez. Danas, kad se na scenu vraća čovjek sa istorijom političke bahatosti, ideološke isključivosti i nulte samokritike — muk.

Ova tišina nije nevin znak. Ona je pokazatelj da tzv. evropska opozicija nema principe. Ima samo političke favorite. Nije problem što je Krivokapić tu — problem je što je javnost dovedena do tačke gdje je očigledna politička selektivnost postala norma.

Građani prepoznaju tu igru. I pamte. Jer kada jednom padne maska objektivnosti, nema više povratka. A oni koji danas ćute, sjutra će morati da objasne zašto su govorili samo kada je to politički odgovaralo — i zašto su, kada je trebalo da pokažu doslednost, izabrali tišinu.