Dezorjentisani Janjušević u epizodi „otkud Srbi u Nikšiću?“: Imam utisak da sam u Čačku

Nikola Janjušević, doskorašnji visoki policijski funkcioner, u razgovoru za „Pobjedu“ ocijenio je da su na mjestima pomoćnika direktora UP bili ljudi „profesionalci, koji su… rezultatima i profesionalnim odnosnom zadužili policijsku organizaciju Crne Gore”, te da su „neprimjereno smijenjeni“ zbog političkih razloga.

Da Crna Gora nije bila epicentar krvavih mafijaških obračuna (prevashodno škaljarskog i kavačkog klana), u kojem su stradale više desetina osoba, možda bi Janjuševiću i vjerovali na riječ. Takođe, „malu sjenku“ na njegovu konstatciju baca i činjenica da je tokom mandata „profesionalaca“ nad čijom sudbinom lamentira, sprovođen teroror nad slobodnim medijima, sveštenstvom SPC i vjernicima, te da je policija od većeg dijela stanovništa shvatana kao istureno odjeljenje DPS-a za obračun sa političkim istomišljenicima.

Sumirajući rezultate svog policijskog rada, Janjušević apostrofira da su „najizazovnije“ godine bile 2015. i 2016, u kojima je bilo mnogo protesta „sa najvećim stepenom bezbjednosnog rizika“, te da je crnogorska policija „planski i strpljivo, u otežanim okolnostima, na vrlo kvalitetan i odgovoran način preduzela sve potrebne mjere i radnje da odbrani ustavni poredak države Crne Gore i ličnu i imovinsku sigurnost građana, u čemu je bila uspješna i tako sačuvala mir i sigurnost”.

Podsjetimo da su 2015. godine, brutalnom policijskom represijom ugušeni protesti ispred Skupštine Crne Gore. Tom prilikom povrijeđeno je više građana, a brutalno je pretučen Mijo Martinović.

U ovoj akciji posebno su se istakli i Janjuševićevi sugrađanin, Dragan Blagojević i Radosav Lješković (koamndant SAJ-a), koji je i osuđen na pet mjeseci zatvora zato što je prikrivao pripadnike svoje jedinice koji su, prema riječima sudije Jovović, „mučili i zlostavljali građane nakon razbijanja protesta Demokratskog fronta 24. oktobra 2015. godine“.

Osim Martinovića pretučeni su Andrija Račić, Marko Rakočević, Darko Šćepanović, Branimir Vukčević, Momčilo Baranin i mnogi drugi.

Takođe, „slavne“ 2016. „montiran“ je „Državni udar“, u kojem je uvijek „budna“ policija odigrala značajnu ulogu. Moramo podsjetiti na spremnost „narodne“ policije da u državnom udaru izda oružje na revers a onda, gle čuda, “pronađe” to isto oružje u kući policijskog funkcionera, da bi zatim, kao vrhunac “profesionalnosti” – napravi elaborat o “pronađenom” naoružanju!

Janjušević se osvrnuo i na smjene u nikšićkom CB-u, i pokušao da ubijedi čitaoce „Pobjede“ da je pod „patronatom“ Tiha Goranovića i Darka Mađarića Nikšić bio „bezbjedan grad“, te da je i njihova smjena „politička“ i „neumjesna“.

Ipak, istina je da se pomenuti dvojac nije proslavio u ispunjavanju zadataka koji bi trebalo da budu na listi prioriteta. Inertnost na polju suzbijanja kriminala nadoknađivali su energičnim progonom vjernika SPC i protivnika bivšeg režima, a prošlog proljeća u CB-u „ugostili“ su čak i vladiku Joanikija. Nakon što ih je v. d. direktora UP Zoran Brđanin smijenio, Nikšićani su slavili uz pjesmu – „Nećeš više Mađariću hapsit’ Srbe po Nikšiću.

„Požalio“ se Janjušević i zbog velikog broja vozila sa registarskim oznakama iz Srbije i entiteta BiH Republike Srpske. Kaže da je to „vrlo čudno“, jer ispada da je Nikšić postao popularno turističko odredište uoči lokalnih izbora.

“Ponekad imam utisak da nijesam u Nikšiću nego u Čačku”, konstatovao je Janjušević, i iskazao „bojazan“ da bi zbog „svega što se događa u bezbjednosnom sektoru mogla biti ugrožena i državnost Crne Gore“.

Moguće da se penzioner Janjušević, koji nam je zajedno sa Lazovićem, Bakovićem i ostatkom „profesionalaca“ decenijama unazad „zapržavao čorbu“, uoči intervjua „Pobjedi“ najeo pečenja, koje ga je podsjetilo na specijalitete nenadmašnog Dragiše. A, onda, u toj „bajci“ satkanoj od mirisa, ukusa, uz adekvatnu muzičku podlogu (krckanje kožice) – i Nikšić može da se pretvori u Čačak.

Činjenica je da građane Nikšić odavno podsjeća na kolumbijski Madelin, italijanski Napulj ili Palermo i slične destinacije, u kojima je sprega vlasti i kriminala povremeno bila toliko očita da niko nije ni pokušavao da je negira. A onda, i policajci liče na kriminalce sa lijepo skrojenim uniformama u plaćenim radnim stažom.

(IN4S)