Piše: Predrag Petrović, politički analitičar
Poštovanje izborne volje građana je jedini garant stabilnosti i napretka svih demokratskih država.
Koliko je bitna narodna volja i političko iskustvo najbolje pokazuje primjer Zdravka Krivokapić, koji je ignorišući rezultate izbora od tridesetog avgusta formirao ekspertsku Vladu, da bi za nešto malo više od godinu dana ekspertska Vlada na čelu sa prevrtljivim premijerom bila srušena.
Tadašnji premijer, kojem je do tada najveći politički domet bilo služenje DPS-rektorki Radmili Vojvodić, koja ga je, podsjećanja radi, postavila za dekana Mašinskog fakulteta i ako je izgubi od protivkandidata sa 20:8, doživio je sudbinu da mu jedno jutro dođe đak u kabinet i kaže ,,Profesore, žao mi je, ali pokupi lične stvari i odlazi“.
Sličnu sudbinu doživio je i njegov ,,politički dželat“, koji je došao na krilima podrške Gabrijela Eskobara sa pričom da će Vlada, sa manjinskom podrškom DPS-a, i sa njegovim satelitima u njoj, doživjeti političku stabilnost, riješiti sve probleme u pravosuđu i tužilaštvu i da će ubrzati put ka EU, a kao epilog dobili smo još više urušavanje institucija, i Vlada je pala poslije samo 113 dana rada.
Iznevjeravanje izborne volje građana kroz 42. i 43. Vladu, ili kako bi se moglo reći – ribarenje ljudskim dušama i njihovom jasno iskazanom izbornom voljom, predstavljalo je jedno od najvećih ogrešenja o demokratiju i njene uzuse.
Parlamentarna većina koja podržava aktuelnu Vladu ima puni politički legitimitet, sa nespornom podrškom koju su joj građani dali na izborima od 11.juna kao kontinuitet volje naroda od istorijskog tridesetog avgusta, i zato su dosadašnji rezultati impresivni, kako Parlamenta tako i Vlade.
Pokazalo se da je iskrena podrška Andrije Mandića i koalicije ZBCG 44.Vladi bila neuporedivo jača i značajnija od podrške koju je imala 43. Vlada od strane Gabrijela Eskobara.
Politička prostitucija je stari zanat koji podrazumijeva javno nuđenje političkih usluga za fotelju, moć ili neku drugu vrstu vlasti i slasti, a na crnogorskoj sceni je ovu ,,vještinu“ uveo Milo Đukanović kroz usluge Novaka Kilibarde, Draga Đurovića, Stevana Džakovića, Darka Pajovića, a nastavio Dritan Abazović uključujući u vlast gubitnički DPS 2022. godine.
Ovaj zanat, koji je posljednjih mjeseci preplavio crnogorsku političku scenu, već je dobio konture pravog bordela, a na rezervnoj klupi sjede političke stranke opozicije, u dresovima kriminalnih struktura bivšeg režima.
Oni se sa jedne strane nude premijeru Milojku Spajiću, a sa druge strane nekim međunarodnim centrima. Kako se približava datum ulaska koalicije ZBCG u Vladu njihova frustracija je sve veća, sve više sumnjaju da ih Milojko Spajić drži na rezervnoj klupi samo da bi donekle udovoljio molbi dugogodišnjih lobista DPS-a, slično kao kad preambiciozni roditelji mole i podmićuju trenere da im djecu makar drže na rezervnoj klupi, i ako su svjesni da nemaju talenta da zagraju za prvi tim.
Dešavanja u Vladi koja su se dogodila poslednjih dvadesetak dana su plod političkog neiskustva i soliranja pojedinih ministara, koji su svojim postupcima najviše štete nanijeli sebi i strankama kojima pripadaju i sa ovom praksom se mora pod hitno prekinuti, jer Vlada je kolektivni organ gdje za svoje predloge ministri moraju prethodno obezbijediti prohodnost.
Dosadašnji uspjeh Parlamenta i Vlade ne smije se poništiti djelovanjem pojedinaca, jer prioritet mora ostati ekonomski prosperitet i započeti ubrzani put ka EU, a za to su sada najvažniji mudrost i strpljenje svih u parlamentarnoj večini, kako je rekao Aristotel ,, Strpljenje je gorko, ali plodovi su mu slatki“.