piše: Predrag Petrović, politički analitičar

Hrvatski premijer Andrej Plenković je po dolasku na samit Evropske političke zajednice u Tirani pojasnio novinarima da je Hrvatska u pristupnim pregovorima Crne Gore s Evropskom unijom (EU) otvorila niz pitanja koja su godinama neriješena i od njihovog rješavanja zavisiće dalji napredak te zemlje.

Od spornih pitanja koja se ne rešavaju GODINAMA naveo je pitanje obeštećenja hrvatskih ratnih zarobljenika, pitanje Prevlake, školskog broda ,,Jadran”, nestalih u Domovinskom ratu, pitanja koja Hrvatska decenijama problematizuje.

Nije teško zapaziti da premijer Plenković nije sebi dozvolio da na jednom ovakvom skupu pomene ,,Rezoluciju o genocidu u sistemu logora Jasenovac i logorima Dahauu i Mauthauzenu“, usvojenu krajem juna prošle godine u Skupštini Crne Gore.

Naravno da Plenković u godini kada se obilježava 80 godina od pobjede nad fašizmom nije sebi dozvolio ni da pomisli da istakne problem usvajanja rezolucije, čime bi modernu Hrvatsku poistovijetio sa Nezavisnom državom Hrvatskom.

Crnogorski ,,domoljubi” i neka povezana lica sa njima su od usvajanja rezolucije pokušavali da dio parlamentarne većine disikredituju i označei kao glavne kočničare na putu Crne Gore u EU.

Ovakav narativ nažalost prihvaćen je i od predsjednika države koji je to nazvao ,,pucnjem u evropski put”, ali je na samitu u Tirani shvatio da uslovljavanje evropskog puta  Crne Gore od strane Hrvatske ipak nije posledica usvojene rezolucije.

U razgovoru Milatovića I Plenkovića obojica su konstatovali da treba voditi bilateralne razgovore na nivou dva ministarstva i da u otvorenoj i, naravno, dobronamjernoj atmosferi treba rješavati ova otvorena pitanja.

Neki tabloidi u Crnoj Gori su na izjavu Plenkovića zaćutali, duboko razočarani što njihova propaganda i atak na inicijatore rezolucije  sada postaje ,,bajata” priča koja više ,,ne pije vodu”.

Isplivalo je na površini da se izglasavanju rezolucije više pažnje posvetilo u Crnoj Gori, pokušavajući da se ona iskoristi za sprečavanje i potom pokušaj izbacivanja Srba iz vlasti, nego što je to pogodilo Hrvatsku.

Još jednom se pokazalo da se ozbiljna politika ne može voditi na bizaran način, koristeći kao alatku ljubavnicu u ministarstvu vanjskih poslova Hrvatske, jer krajnji domet takve politike je samo kratkoročno zadovoljstvo.

Svi oni koji su učestvovali u kreiranju javnog mjenja da je usvajanje rezolucije bila greška sada su postali politički impotentni, bezidejni i potrošeni.

Ovaj fenomen oblikovanja javnog mnjenja medijskim spinovima je do savršenstva doveo bivši režim tokom svoje vladavine, koji su govorili da su oni jedini sposobni da Crnu Goru uvedu u EU, a da je Hrvatska glavni oslonac na tom putu, sa kojom nema otvorenih pitanja.

Sa ove distance postoji samo jedno objašnjenje, a to je da je bivši režim namjerno držao građane Crne Gore što dalje od EU, jer njihov stvarni cilj je bio da traju što duže.

Aktuelni crnogorski Parlament nezaustavljivo vodi Crnu Goru prema EU, a moralna vertikala ovoga saziva je usvojena ,,Rezolucija o genocidu u sistemu logora Jasenovac i logorima Dahauu i Mauthauzenu“,  jer to je bio znak da se većinska Crna Gora više ne može ignorisati i ponižavati.

Žrtve imaju smisla samo dok se sjećamo njihovog stradanja. Ako je teško trpjeti, nije pamtiti.

Tagovi