Crna Gora 12 godina ćuti: Svjedok protiv Haradinaja ubijen u Podgorici, slučaj zataškan!

Crnogorski istražni organi ni nakon 12 godina nijesu rasvijetlili ubistvo Kujtima Beriše, svjedoka protiv Ramuša Haradinaja koji je stradao na Koniku.

On je nastradao prije nego što je svjedočio protiv braće Haradinaj. Beriša je poginuo „pod čudnim okolnostima“ 16. februara 2007. u saobraćajnoj nesreći u Podgorici.

Zvanično, nikada do kraja nije ispitan ovaj slučaj niti je iko odgovarao za ovo ubistvu. Jasno je da je vlast u Podgorici nije željela da ide protiv vlasti u Prištini sa kojima imaju intezivnu saradnju. S obzirom da 12 godina obaj slučaj nije rasvijetljen, jasna je politička pozadina.

Prije nego što je uspostavljen novi Međunarodni sud za zločine OVK, formirana jedinica za zaštitu svjedoka zbog iskustva sa ubijanjem i zastrašivanjem svjedoka protiv Ramuša Haradinaja u postupku pred Haškim tribunalom, u kojem je na kraju oslobođen.

Kako se navodi, „bilo je planirano saslušanje Beriše o strašnim mučenjima i silovanju njegove supruge po komandi Haradinaja“.

Nastradao je prije svjedočenja, ali je sačuvan njegov iskaz koji je dao 11. maja 2004. istražiteljima u Crnoj Gori.

Beriša je u tom iskazu direktno optužio Ramuša i Dauta Haradinaja za ratne zločine.

Svjedočio je da su braća iz Albanije tokom 1997. donosili velike količine oružja i da su formirali štab OVK u rodnim Glođanima.

U iskazu Beriša kaže da je sreo naoružane Albance iz Glođana kako se povlače ka Ratišu dok je bio u šumi kako bi nasjekao drva, a da mu je jedan od njih rekao da su „maloprije pucali u Srbe, a da je Daut Haradinaj ubio dva policajca“.

Prema njegovim riječima, Idriz Baljaj Toger, desna ruka Ramuša Haradinaja, rekao je da je sve akcije protiv Srba i izdajnika (Albanaca) naredio Ramuš, što je zaustavilo dalju raspravu.

On je ispričao i kako je početkom jula, tokom noći, u njegovu kuću upao Toger sa četvoricom muškaraca u crnim uniformama.

„Toger mi je lisicama vezao ruke. Iz kreveta su digli moju suprugu Saniju i pod batinama nas odveli u štab u Rzniću. Mene su odmah bacili u bunar dubok više od tri metra, a Saniju odveli u štab. Nešto kasnije iz te rupe izvukli su me Gani Zenija i Taf Chefaj, koji su obezbjeđivali Togera. Kad su me doveli u štab, on je odmah počeo da me tuče. Onesvijestio sam se“, govorio je Beriša.

Kad se probudio, kako je rekao, bio je vezan na metalnom krevetu.

„To je bila njihova sprava za mučanje. Više puta su kroz mene puštali struju, da bi me napokon odvezali i izbacili u hodnik. Kasnije sam saznao da me je spasao Sami Haskaj sa još nekoliko komišija“, naveo je on dodajući da mu je kasnije supruga ispričala da ju je silovao Toger.

Govorio je i o mučenjima u štabu zarobljenih policajca Zenuna Gašija, Misina N. i njegovog sina Saljije, kao i još jednog Albanca.

„Tu u štabu njima su naredili da se okrenu ka jednoj jabuci. Toger je isukao nož iz pojasa i jednim potezom Zenunu Gašiju rasjekao butni mišić do kostiju. Jedan od njegovih ljudi donio je so i ubacio u ranu, a drugi je nasilno preko pantalona nekakvih zarđalim šilom ušivao zasoljenu ranu“, svjedočio je Beriša navodeći i da je Toger odsjekao nos Misinovom sinu Sajliji i natjerao oca da ga pojede.

On je pričao i kako mu je bilo naređeno da požanje njivu dvije Srpkinje, majke i ćerke iz Gornjeg Ratiša, kada je vidio kako dvije žene iz kuće izvodi Toger sa svojim potčinjenima.

„Sve vrijeme su ih tukli. Ubacili su ih u džip i odveli u pravcu Radonjiičkog jezera. Posle dvadesetak minuta čuli smo nekoliko kratkih rafala“, pričao je Beriša navodeći da je kasnije čuo da je Toger ubio i te dvije Srpkinje.

On je dodao da je vidio stotine izmasakriranih tijela pored kanala kod Radonjičkog jezera, među kojima su bile i dvije stare Srpkinje.