Crkva, obraz i Kotor: Tonemo, a spašavaju nas oni koji su nas dovde i doveli!

1

Piše: Ivan Milošević

Ponekad te nešto u takvom stepenu zgrozi da ne znaš šta da kažeš. Zanijemiš, ućutiš negdje duboko u dubini svoje intime i podigneš zaštitni zid oko sebe i ne želiš da vidiš što vidiš, guraš ga od sebe, pokrivaš neznanjem, tobožnjim odmahivanjem ruke i zaludnom utjehom da se to desilo jednom i neće više. Taman u takvom čudu bio sam par dana nakon skrnavljenja crkve Svetog Nikole u Kotoru. Kao da neki drugi čovjek u meni ne želi da prihvati da se desilo šta se desilo, da to nije istina i da nema smisla o tome bilo šta reći. Međutim, novinski članci, ali i brojne izjave svjedoče da je bilo što je bilo i da je to dio naše stvarnosti, dio ponašanja ljudi koje srećemo na ulici, pijemo kafu sa njima, prelistavamo novine i preganjamo se oko politike i boljeg ili ružnijeg svijeta koji je pred nama.

Šta to treba da se desi u čovjeku, pa da uradi ono što je uradila grupa mladića u Kotoru? Šta to oni treba da nose u duši, pa da urade što su uradili? Postoji li kazna za to i ima li te zemaljske osude koja može da dođe do duše tih ljudi i zaliječi u njima tu dubinu mržnje i odsustva svetosti i svetinje? Ima li lijeka za takav ljudski pad nad svetinjom i nečim svetim, kako se ta bolest liječi i ko to može da prepiše recept za prave ljekove?

Liječenje palih duša koja mogu da urade nešto kao što su uradili mladići iz Kotora nije cilj ovoga teksta. Međutim, tekst pokušava da ukaže da smo došli do duhovne provalije, da smo došli do ivice sa koje možda nema povratka, da smo stigli tamo gdje nijesmo smjeli, a ni željeli. Dalje, poslije te ivice, samo nas čeka još dublji pad, gubljenje ljudskog oblika i lika i utapanje u neko ništavilo sa kojim čovjek i živ umire i polako nestaje i postaje nešto što ne treba da bude. Ima li nade za sve nas ukoliko pređemo tu ivicu? Neka mi ne zamjere oni koji drugačije misle, ali mislim da je ta ivica dotaknuta gnusnim ponašanjem mladića iz Kotora i taj događaj opasno nas približava duhovnom ponoru koji proždire sve čega se dotakne!

I kako izbjeći pitanje i odgovor ko je dao nalog tim mladim ljudima da urade što su uradili? Ko to već decenijama puni novinske stubce i TV emisije, ali i obrazovne programe i ostale kulturne projekte, mržnjom prema jednom dijelu Crne Gore i prema njenim duhovnim, tradicionalnim, državnim i narodnim simbolima? Ko je toliko zatrovao mlade duše otrovom prema Srbima, srpskoj trobojci i na kraju prema srpskoj crkvi? Ko je usuo kapi otrova u tu čašu montenegrinske žuči koja se ispija samo uz kletve prema jednom dijelu Crne Gore koji nije zaboravio srpske pretke i srpske državne projekte Crne Gore? Treba li velika nauka da se odgovori na to pitanje i označi onaj i oni koji su sve ovo pripremali već decenijama, klesali generacije i generacije mladih Crnogoraca i učili da se duhovno, kulturno i istorijski prepoznaju samo u onome što nijesu, a ne što jesu? Ko je te mlade ljude učio i dalje uči da je bitno da nijesu Srbi, a kada to nijesu onda je jasno šta su. A šta su potpuno je nejasno, ali je jasno da nijesu Srbi!

Treba li glavom i bradom crtati toga ko stoji iza svih zadnjih, predzadnjih i nazadnih nasrtaja na sve što je srpsko u Crnoj Gori? Treba li mu reći ime i prezime, stranačko obilježje ili neki drugi znak raspoznavanja?

Ovakvi događaji pokažu koliko je dug put do ozdravljenja Crne Gore. Biće i duži, jer još uvijek su na njemu i oni koji sa njega neće sami da skrenu i sve nas oslobode svojih lijevih, desnih, crkvenih i ostalih skretanja? Sa njima za vratom pokušavamo da ne mislimo na ono što se desilo u Kotoru, ali taman toliko koliko od toga bježimo taman nam se sve to toliko vraća i čuči ispred nosa i ne dozvoljava da krenemo dalje. Gdje da idemo, kada nakon Kotora više ne znamo ni kako smo dovde došli! Ili možda znamo, ali se pravimo da ne znamo. Uglavnom – tonemo, a kako je krenulo pojaseve za spasavanje nam guraju u ruke baš oni koji su nas dovde i doveli!

1 Comment
  1. Boka komentariše

    Muci budalo ne pravi od muve medjeda sram te bilo
    Pa dje ti zivis u kojem vremenu sve ovo plus jos mnogo toga izazvala je umno bolesna armada popova spc koja od mrznje pedofilije ratnih poklica ne radi nista drugo
    Neko ko je iole bistar sve mu je jasno spc je leglo i steciste svega losega na ovom svijetu uzas zivi
    zamisli ds propagiras vjeru a u stvari radis sve negativne stvari kriminal korupcija mrznja

Ostavite Komentar

Your email address will not be published.