Čović odgovorio Pešiću: Milo, ti li si to?

Nikada nisam cijenio ljude koji su odgovarajući drugima, ili ulazeći u nekakvu debatu (mada ja sa kerom i malim aparatčikom nemam šta da debatujem) „poturali“ druge, umjesto da otvoreno stanu iza svojih tvrdnji, političkih stavova ili optužbi, kazao je Nebojša Čović, bivši potpredsjednik Vlade Srbije u odgovoru Nikoli Pešiću iz DPS-a.

“Gurajući ambicioznog aparatčika izvjesnog Nikolu, kome je (to smo već utvrdili) veliki idol, i u čijem prisustvu ambiciozni aparatčik svakako i svakodnevno mora da raspertla cipele kako bi ga izvukli iz njegove pozadine, Milo Đukanović je još jednom pokazao kako je vladao, šta je radio i kako misli da može i dalje da vlada, spletkari i troši ljude.

Zato ne bi trošio vrijeme previše na Nikolu „malog“ od palube koji ne shvata da sam ja u njegovim godinama vodio milionski grad pod sankcijama (i to uspješno), ne trošeći vrijeme na nošenje majica svojih političkih idola kao predsjednik „mladih“ sa 32 godine? Za razliku od patijskog poltrona Nikole, za koga mi je nažalost jasno da bi se bacio i u kanjon Morače da mu gazda sa povocem to kaže, Nebojša Čović je kao član SPS izašao iz te nekada velike i organizovane partije kojoj se divio i sam Nikolin gazda sa povocem, zbog izborne krađe i neslaganja sa politikom te stranke. To rade ljudi sa stavom i obrazom, pa donekle i razumijem zbunjenost samo na papiru mladog Nikole. Zato besplatan savjet malom od palube – samo snažno, poltronski i udvorički prema gazdi, do 50-te godine možda i dobiješ neku funkciju.

A kada smo kod famoznog „Ćokija“ iskoristi priliku pa pitaj gazdu kako je nastala priča o Ćokiju, i ko je to smislio, kao i ko je pravi Ćoki, i što daje posebnu draž toj priči – da li je blizak Gazda Milu? Takođe, tvoj idol Milo ti može objasniti i konstrukciju pravljenja afere oko Kosova, jer valjalo je diskreditovati nekoga ko mnogo zna, i zato je opasan. A što se tiče tvoje pjesme oko Kosova, moraš je dopuniti nekom Anom i još nekim „znamenitim“ imenima…

Sve to konstruiše se ponajviše na Miločerskoj Plaži, omiljenom mjestu za Milovo sunčanje i spletkarenje. Pitaj slobodno, vjerujem da bi sve bilo mnogo jasnije, pa i oko termina „mafijaške pudlice“ dokaza nemoći svakoga sa nedostatkom argumenata. Mladi Nikola tada je imao tek srednjoškolskih briga, pa ne zna da sam i taj slučaj na sudu dobio. Nikola, odnosno Milo, ovaj put ne bih da te podsjećam šta si radio prije, a i posle 12. marta 2003.godine. Neka to ostane za neka druga vremena. Ali, i to će doći na red…

Pošto nikada nisam poturao nebitne, već odgovarao ili pitao imenom i prezimenom, okrenuo bi se pravom autoru ovih pamfleta – Milu Đukanoviću.

Bivši prijatelju, sve razumijem, ali jedno ne. U zemlji koja je postala primjer „kvazidržave“ korumpirana, opljačkana, sa razorenim institucijama, sada opterećena i otimanjem svetinja i crkvenih dobara, ne vidim prostora da bilo koga optužuješ oko sebe, posebno zemlju koja Vam je bratska i koja Vam je prećutala i lažiranje rezultata referenduma iz 2006.godine (o priznavanju takozvanog Kosova i da ne govorim) za organizovani kriminal?

Da li treba da podsjećamo na glisere iz Italije, cigarete, starlete sa kokainom, bahanalije tvojih partijskih drugova po Jadranskom moru i nekih drugih u Dubaiju, desetine sumnjivih privatizacija velikih sistema poput 13. jula i hotelskih kompleksa, mahinacije sa putarskim preduzećima, pravljenje cirkusa od finala ABA lige jer ti je to donijelo političke poene pred izbore…nabrajao bih još ali nema dovoljno papira da se popiše sve, ali bi mogao da se napravi dobar avanturističko-kriminalistički film, isključivo u režiji neke „nezavisne“ produkcije.
Uostalom, ti i tvoji prijatelji dobro znate kako se proizvode takvi filmovi i kako se prave spletke za diskreditovanje ljudi.

Zato na kraju, nisam začuđen kako je Milo Đukanović od dubrovačkog dobrovoljca, sledbenika Slobodana Miloševića, partnera Momira Bulatovića i Svetozara Marovića koje je izdao kao i mnoge druge, pa faktora mira i stabilnosti u regionu, počevši od perspektivnog mladog komunističkog političara koji je na tom putu nemilice trošio ljude, ali i šanse Crne Gore da postane moderna evropska država, došao do titule vladar oligarh, preprodajući ono malo što je ostalo u Crnoj Gori da se proda, okružen ljudima koji nemaju nikakvu ideologiju do one koja se zove novac. I mali bezimeni aparatčik sa njegovom majicom je upravo paradigma Crne Gore danas. Njegove Crne Gore. Ona prava bratska koja i dalje poštuje svetinje, riječ, čast, obraz, istoriju, i prave prijatelje je na ulicama braneći svoje svetinje. Ono poslednje što imaju, i što ne možeš da im uzmeš kako bi napravio „risort“ u Buljaricama i kvazicrkvu sa polupismenim Marašom Dedeićem, rekao je Čović.

P.S – Kako bi crnogorska javnost, i onaj čestit narod koji nedeljama brani svetinje po Crnoj Gori bio pravovremeno obaviješten, sledeće što veliki gazda sprema kako bi nekako zaustavio litije, je opasnost od Korona virusa i zabrane masovnih okupljanja na javnim mjestima.

Od sada pa nadalje, javnost u Crnoj Gori molim da svaki pamflet ne tako mladog poltrona Nikole posmatra kao otvoreno pismo Mila Đukanovića mog bivšeg prijatelja.  I u ovom slučaju što je mnogo važnije – čovjeka koji je otvoreno i preko svake mjere počeo da radi protiv interesa čestitog naroda u Crnoj Gori, ali i Republike Srbije kojoj je svaki put kada je trebalo – odmogao. Unaprijed ga molim da velika sredstva i organizaciju koji troši na armiju botova, koji ostavljaju komentare po raznim portalima i mrežama i blate ljude na pravdi Boga usmjeri na korsinije stvari.