Svi crkveni velikodostojnici oglasili su se povodom izglasavanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici tvrdeći da se time žigoše srpski narod kao genocidan.
Najnovija je bila današnja izjava mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija koju je dao za portal IN4S, a imavši u vidu da je otvoreno poslao poruku Vladi Crne Gore kao i premijeru Milojku Spajiću, ostaje da se vidi hoće li pritisak imati efekta i da će Spajić odustati od sulude ideje da se svrsta u red onih koji Srbiju, Republiku Srpsku, ali i svoje sugrađane, Srbe iz Crne Gore, žigosati genocidnošću.
Polemike koje su se otvorile po ovom pitanju bile su brojne, od toga ko su zemlje koje su predlagači Rezolucije, do toga da Spajić amandmanskim djelovanjem pokušava da zadovolji čitavu svjetsku pravdu, međutim, situacija je gotovo istovjetna sa 2021. godinom i izglasavanjem naše „domaće“ Rezolucije. Nema toga poslanika u Parlamentu Crne Gore koji nije pokušao da opere ruke od podrške ovoj Rezoluciji, jasno stavljajući do znanja da nijedan narod ne može biti genocidan, što i jeste istina – međutim konstantno se prenebregava ona činjenica koja se tiče same Rezolucije – bazira se na jednoj odluci suda koja je prema mišljenju brojnih itekako sporna i nije obuhvatila sveukupnu situaciju koja je ovu tužnu temu i pratila.
Gotovo sva intelektualna, kako domaća tako i svjetska elita slaže se u činjenici da zločina jeste bilo – i umjesto da se svi zajedno poklonimo pred onim srpskim grobovima u Bratuncu i pred onim muslimanskim u Srebrenici, jedna strana konstantno potencira „genocidnost“ tog zločina u potpunosti ignorišući elemente da je na sceni bio građanski rat unutar bivše Jugoslavije a danas na teritoriji Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. Žrtve tog građanskog rata i krvavog raspada bile su enormne a sad, umjesto prijeko potrebne stabilnosti, ponovo sa stranih adresa huškaju građane ovih zemalja jedne na druge. I ponovo, iznova i iznova, umjesto da se zajedno svi poklone svim žrtvama građanskog rata koji nikome nije na ponos, ponovo se udara u ratne bubnjeve i čvrsto se brane svoje postojeće pozicije.
Problematika oko „genocidnosti“ Srebrenice nije u činjenici je li neki narod genocidan ili ne. Problematika je u nametnuitim Rezolucijama gdje će biti kažnjavani svi oni sistemi koji negiraju postojanje „genocida“ a što zvaničnici iz Srbije i Republike Srpske itekako spore. Nisu jedini u tome. I eminentni izraelski stručnjaci konstantno problematizuju termin genocida, takođe ne osporavajući zločin te je tako vodeći svjetski stručnjak za Holokaust Jehuda Bauer jasno stavio do znanja da u Srebrenici jeste bilo masovnog zločina – ali ne i genocida.
Ukoliko se sve to „posoli“ sa srpskim žrtvama u Bratuncu koji se dogodio prije Srebrenice, jasna je vojna odmazda – što svakako ne opravdava počinjeni zločin, ali je s tim u vezi jasno da elemenata genocidnosti nije bilo. Stoga, nikakvi amandmani od strane Vlade Crne Gore nisu prihvatljivi jer je sami taj čin sporan a bazirati etiketu nad jednim događajem o kom će učiti svi mlađi naraštaji a ne zadovoljavajući pravdu sa obije strane predstavlja prosto licemjerstvo.
Mitropolit Joanikije: Vlada da ne podrži Rezoluciju o Srebrenici
Ovo pogotovo dolazi nakon današnje izjave mitropolita Joanikija koji je IN4S-u rekao da je ratni zločin nad Bošnjacima koji se dogodio u Srebrenici 1995. godine za svaku osudu.
„Iako su Bošnjaci nad Srbima u toku građanskog rata u Bosni i Hercegovini 1991-1995. izvršili mnoge zločine, dio pripadnika Vojske Republike Srpske time ne može biti opravdan za zločin u Srebrenici. Oni koji su taj zločin izvršili pogazili su viteški moral srpskog vojnika i ogriješili su se o česte pozive i vapaje Svetog Patrijarha Pavla koji je u to ratno vrijeme skoro svakodnevno pozivao srpske oficire i vojnike da brane svoj narod, ali i da se čuvaju od grijeha, da budu ljudi, i da ne obrukaju svoje oružje“, rekao je mitropolit.
Kako dodaje, nesporna je činjenica da je u Srebrenici izvršen zločin, ali priča o genocidu je neodrživa i opasna.
„Pogrešno je i veoma opasno izjednačavati Srebrenicu i Jasenovac. Priča o srebreničkom genocidu nije naučno utemeljena, ali je itekako politički motivisana. Krajnje je sumnjivo da li se pokreće iz poštovanja prema žrtvama ili iz nekih drugih razloga. Oni, kojima je istinski stalo do poštovanja žrtava, znaju da je žrtvama bilo kojeg i bilo čijeg zločina istina potrebnija od politike. Lobiranje, sponzorisanje i propagiranje priče o genocidu u Srebrenici, ne može nadoknaditi nedostatke dokaza za održivost te priče. Zbog tih nedostataka podnosi se nacrt rezolucije o genocidu i ide na glasanje i preglasavanje“, kazao je Visokopreosvećeni mitrpolit.
Tvrdi i da bi se može dogoditi da istina bude preglasana u Generalnoj Skupštini Ujedinjenih nacija i da to neće biti prvi put kao i da je to jako opasno.
„Po ovom pitanju blagovremeno se čuo glas razuma od nekoliko svjetski priznatih autoriteta za ratne zločine i genocid. Efraim Zurof, direktor centra Simon Vizental, čuveni Jehuda Bauer i drugi jasno kvalifikuju da je u Srebrenici počinjen ratni zločin, ali ne i genocid. Zurof posebno ističe da bi označavanje Srebrenice genocidom obesmislilo taj pojam, što bi bilo opasno za dalju sudbinu čovječanstva“, podvukao je Mitropolit.
Pita se i zašto je pokrenuta tolika svjetska mašinerija političke finansijske i medijske moći da se izglasa pomenuta rezolucija u Generalnoj Skupštini Ujedinjenih nacija.
„Radi istine o zločinu i radi pijeteta prema žrtvama? Ne, nego da se puna istina iskrivi i zatrpa, a da se poštovanje žrtava potisne u drugi plan, za račun politike. Cilj je, između ostalog da se genocid pripiše srpskom narodu koji je više puta u poslednjih stotinu godina bio žrtva genocida. Onda je jasno zašto se u ovoj priči pojavljuje Njemačka, navodi se u saopštenju. Crna Gora, da bi uvijek bila otvorena za istinu, da bi sačuvala svoje dostojanstvo, da bi sačuvala svoju unutrašnju stabilnost, da bi doprinijela izmirenju i regionalnoj stabilnosti, ne treba da glasa za rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Dosljedno poštujući srebreničke žrtve neupitnog zločina, ali isto tako razlikujući zločin od genocida, treba da glasa protiv“, zaključuje se u saopštenju Mitropolita Joanikija.
Patrijarh Porfirije u Vaskršnjoj poslanici itekako jasan: Snažno podižemo glas i ukazujemo na apsolutnu neistinu i pokušaj nebivalog istorijskog revizionizma!
I Poglavar Srpske pravoslavne crkve (SPC) patrijarh Porfirije naglasio je u Vaskršnjoj poslanici da predlagači Rezolucije o genocidu u Srebrenci pokušavaju srpski narod da proglase počiniocem genocida, kao i da se ne obaziru na zločine počinjene nad srpskim narodom u njenoj okolini.
Podsjećajući na stradanja Srba u Prvom i Drugom svjetskom ratu, patrijarh Porfirije je naveo da „istinitost toga stradanja nisu morale da potvrđuju nametnute amoralne rezolucije: njih su svjedočila sama stradanja, bez lažnih svjedoka u licu neposrednih potomaka i posrednih sljedbenika izvršilaca stvarnog genocida“.
„Kao pastiri slovenskoga stada Hristovog, sa žaljenjem podsjećamo sve na činjenicu da je svijet u kome živimo zaboravio genocid nad srpskim narodom u dvadesetom stoljeću, kao i u vjekovima koji su mu prethodili. Svako drugo brdo na mjestima gdje žive Srbi svojevrsna je Golgota“, ukazao je Porfirije.
„Tješi nas i uspokojava činjenica da pripadamo narodu koji je u godinama mira, koje su dolazile poslije strašnih vremena smrti, slijedeći Jevanđelju Vaskrsloga Hrista na kome je utemeljen, praštao dužnicima svojim, a sa pripadnicima drugih naroda želio i nastojao da izgradi bolju i zajedničku budućnost“, naveo je on.
„Zbog toga danas snažno podižemo svoj glas i ukazujemo na apsolutnu neistinu i pokušaj nebivalog istorijskog revizionizma, u kome se nastoji da prostom inverzijom srpski narod, žrtva višestrukih genocida i etničkog čišćenja, bude proglašen za počinioca genocida. Ne umanjujemo razmjere zločina u Srebrenici, ali, kao pravoslavni Srbi, ne prećutkujemo ni zločine nad srpskim narodom u okolini Srebrenice“, naveo je Porfirije.
Nažalost, istakao je, „na te zločine po srpskim selima u kojima su zatirane cijele porodice i koji su se kontinuirano dešavali od 1992. do 1995. godine, ne obaziru se predlagači rezolucija“.
„Po njima, postoji ekskluzivno pravo na žrtvu i bol zbog iste. Po nama, sve nevine žrtve su nevine žrtve, bile one muslimanske ili hrvatske ili pak srpske, što ‘mudro’ prećutkuju savremeni revizionisti i neprijatelji istorijske istine, koji svojim nametanjem ekskluzivnog prava na bol i žrtve, ostavljaju svima nama koji živimo na ovim prostorima kamen spoticanja za budućnost“, upozorio je patrijarh SPC.
I vladika budimljansko – nikšićki Metodije itekako jasan: Na djelu su iste stare političke manifestacije i političko prizemlje – na djelu je Ruganje Hristu!
Vladika budimljansko-nikšićki Metodije dotakao se u svojoj Vaskršnjoj poslanici teme izglasavanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici, a koju, prema pisanju brojnih medija, želi da podrži i zvanična Crna Gora.
Vladika je citirao i dio iz poslanice patrijarha srpskog Porfirija da snažno podižu svoj glas i ukazuju na pokušaj nebivalog istorijskog revizionizma u kome se nastoji da srpski narod, žrtva višestrukih genocida i etničkog čišćenja bude proglašen za počinioca genocida.
„Na djelu su iste stare političke manifestacije i političko prizemlje, na djelu je Ruganje Hristu. Svevideći Gospod koji je Istina uči nas da „ukoliko je zaborav hljeba koji silazi s neba dublji, utoliko je otimanje tvorevine i njenih dobara od Boga i od bližnjih – bezočnije i samoživije.“ Mržnja na Hrista kojoj svjedočimo danas, a koja traje više od dvije hiljade godina, ima razna obličja. Sveti starac iz Klepaca im je ponudio svoj mir kao odgovor, rekavši: Samo ti sine radi svoj posao“, podvukao je Vladika.
Dodaje i da je jedino srpsku naciju, od evropskih, gradila Crkva – i zato je, dodaje, srpstvo duhovna kategorija koja je duboko utemeljena na žrtvi Hristovoj i žrtvi narodnoj.
„I opet i opet, u ime zajednice Živih u kojoj smo svi mi sabrani, u ime milionskih srpskih pravednika palih u borbi za slobodu na svom vjekovnom ognjištu, pobijenih i poklanih, žena, starih i onih najmanjih, u ime pokradene srpske istorije, jezika i grobne zemlje, „snažno podižemo svoj glas i ukazujemo na pokušaj nebivalog istorijskog revizionizma u kome se nastoji da srpski narod, žrtva višestrukih genocida i etničkog čišćenja bude proglašen za počinioca genocida“, podvukao je Vladika Metodije.
Spajić da posluša glas Crkve i da ispiše istoriju: Zadovoljiti Pravdu i Istinu je imperativ, mir u regionu ne donosi konstano nametanje Srebrenice!
I pored činjenice da je premijer Milojko Spajić najavio da će Crna Gora podržati Rezoluciju o genocidu u Srebrenici jasno je da i on polako „podliježe“ pritisku stoga je potrčao da amandmanski djeluje po ovom pitanju ne bi li pokušao da zadovolji sve strane ove priče.
Međutim, suočen sa jasnim i konkretnim informacijama koje se tiču ove problematike, sama podrška Rezoluciji u Ujedinjenim nacijama je itekako sporna, čak i pored amandmanskog djelovanja. Stoga, ukoliko to glasanje i dođe na dnevni red, od Vlade Crne Gore se očekuje da, ukoliko baš želi da djeluje pomiriteljski – bude uzdržana i samim tim se ne svrsta ni na jednu ni na drugu stranu.
Hoće li premijer biti taj koji će podlegnuti pritiscima baš kao što je to uradio i njegov politički otac Zdravko Krivokapić ili će pak imati dovoljno sluha za sve prethodno navedene činjenice? Svakako je velika stvar čim na jučerašnjoj sjednici Vlade nije bilo riječi o podršci za tu Rezoluciju, a s tim u vezi, jasno je da još uvijek postoji vremena da se promijeni stav i da se zvanična Podgorica ne svrsta u red onih koji, kako u opoziciji vole da kažu, „civilizovanih zemalja“.
S tim u vezi valjalo bi pitati opoziciju jesu li onih 40 zemalja koje ne pružaju podršku Rezoluciji civilizovane, ili su pak to neke zemlje koje Crna Gora gleda kao trećerazredne? Isto tako, Srbija vodi veliku diplomatsku bitku, makar sudeći po srpskoj štampi, a gdje je i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik kazao da je 80 zemalja bilo uzdržano. S tim u vezi, postavlja se pitanje gleda li opozicija na te zemlje kao necivilizovane, ili su civilizovani samo oni koji opoziciji odgovaraju.
Stoga, ukoliko žele da se bave civilizovanošću, onda neka zvanična Podgorica bude ta koja će ispoštovati civilizacijske tekovine a to je svakako zadovoljenje Istine i Pravde. Dovoljno je i da bude uzdržana u Ujedinjenim nacijama po pitanju ove Rezolucije i time bi stala uz Srbiju, Republiku Srpsku i srpski narod u ovim očito najtežim momentima. Još uvijek nije kasno da se promijeni odluka. Hoće li, pitanje je. A jasno je da narod stoji uz riječi svojih crkvenih velikodostojnika.