Privatni štampani mediji u Crnoj Gori ponovo traže pomoć spolja – ovoga puta od Evropske komisije – kako bi opstali. U pismu Marti Kos, komesarki za proširenje, žale se na izmjene Zakona o igrama na sreću i tvrde da će zbog njih redakcije biti zatvarane, a pluralizam i demokratija ugroženi.

No, stvarnost je jednostavna: narod ih više neće. Čitaoci su ih prozreli, okrenuli im leđa i jasno pokazali šta misle o njihovom “nezavisnom” radu. Godinama su uživali privilegije, izvlačili novac kroz razne modele pomoći i trošili ga u privatne džepove. Sada, kada tiraži tonu i reklame presušuju, očekuju da im država i EU ponovo priteknu u pomoć.

Licemjerno je pozivanje na “evropske standarde” i “demokratsku kontrolu” u trenutku kada upravo ti mediji godinama rade na uništavanju povjerenja javnosti. Oni sada pokušavaju da sopstvenu poslovnu nesposobnost i gubitak kredibiliteta predstave kao prijetnju po demokratiju.

U stvarnosti, zatvaranje pojedinih redakcija ne bi značilo manjak informacija za građane, već kraj jedne dugotrajne prevare. Jer pluralizam se ne mjeri brojem formalno postojećih medija, već povjerenjem javnosti u ono što čitaju. A to povjerenje su upravo oni odavno prokockali.

Komedija se nastavlja – isti oni koji su decenijama monopolizovali prostor, glumili nezavisnost i uzimali novac od građana, sada mole da im se omogući da nastave po starom. Ali publika je već izrekla svoju presudu.

Tagovi