Bulajić: Mi i Rusi smo „ista krv“, uvijek smo ratovali zajedno na pravoj strani istorije; Crna Gora će se kad tad vratiti sebi

Strahinja Bulajić, poslanik DF-a i potpredsjednik Skupštine Crne Gore, u intervjuu za Russia Today (RT) ocijenio je da su odnosi Podgorice i Moskve na neprihvatljivo niskom nivou.

„Crnogorsko-ruski odnosi, uspostavljeni prije više od 300 godina, danas su skliznuli na najniži nivo u svojoj istoriji. To je posljedica apsolutno pogubne politike prethodne vlade koju je vodila Demokratska partija socijalista. Neprekidno je vladala zemljom tri decenije, a od 1997. njen politički kurs je antisrpski, antiruski i antipravoslavni… Nadam se da je došlo vrijeme da se obnove odnosi između Crne Gore i Rusije, jer oni jednostavno više ne smiju biti na tako niskom nivou.“, ističe Bulajić.

Ocjenjuje da bi trebalo formirati parlamentarne grupe prijateljstva između Crne Gore i Rusije – po jedna iz obje države. Smatra da bi to bio dobar početak, koji bi predstavljao samo jedan od mehanizama za pokretanje „odmrzavanja“ odnosa između Crne Gore i Rusije, te da vlada, pokušavajući da izbjegne optužbe iz Brisela da je „proruska“, ni na koji način ne bi mogla spriječiti ovu inicijativu, tim prije što je Skupština najznačajnija institucija u zemlji i ona bira Vladu, a ne obrnuto.

Upitan da prokomentariše najave da „Demokratski front“ neće glasati ni za budžet dok se ne usvoje zakoni o tužilaštvu, Bulajić podsjeća da je postojala apsolutna saglasnost svih stranaka parlamentarne većine o neophodnosti usvajanja tzv. tužilačkih zakona, ali i da su kasnije neki povukli potpise. Istakao je da, sve dok se zakonodavstvo u oblasti tužilaštva ne promijeni – neće biti sistemskih promjena niti prekida sa politikom prethodne vlade, koja je tužilaštvo nametnulo kao četvrtu granu vlasti, i koju je i te kako koristila u svrhu obračuna sa političkim protivnicima (napr. „Državni udar“, u koje su „uvukli“ u državljane Rusije).

Ocijenio je i da su njihovi partneri odustali od ove inicijative pod pritiskom Brisela i nekih drugih zapadnih centara moći.

Osvrćući se na minule izbore u Nikšiću, Bulajić ističe da je veoma važno što je Demokratska partija socijalista izgubila i ovaj grad, koji se smatra „ključnim“. Posebno je apostrfirao činjenicu da je DPS izgubio svoj koalicioni potencijal, te da niko nije ni pomišljao da sa njima stupi u savez osim SDP-a, koji nije ostvario cenzus, tj. osvojio je manje od 3% glasova.

Odgovarajući na pitanje da li očekuje da antiruske sankcije budu ukinute, Bulajić ističe da one „protivriječe nacionalnim interesima Crne Gore, ne samo sa stanovišta istorije, našeg srodstva (mi smo ista krv), već i u praktičnom smislu – sa čisto ekonomske tačke gledišta.“. Istakao je da je takvo stanje neodrživao, ali da se moramo „naoružati strpljenjem“.

„Ne očekujem da će se to dogoditi vrlo brzo, ali vjerujem da će se Crna Gora vremenom vratiti sebi. Mogu da razumijem logiku prethodnih vlasti, koje su na ovaj način pokazivale svoju servilnost i odanost Zapadu, ali prosto ne mogu da razumijem zašto nova vlada proširuje sankcije protiv Rusije, iako dobro zna da je pobijedila na izborima zahvaljujući glasovima građana koji gaje potpuno druga osjećanja i očekivanja.“.

Naglasio je da bi ukidanje antiruskih sankcija značilo i povratak ruskih investicija u zemlju, otvaranje ogromnog ruskog tržišta za crnogorske proizvode i povratak ruskih turista, što bi sa Crnu Goru bilo od velikog značaja.

Upitan kako se građani Crne Gore generalno odnose prema Rusiji, Bulajić je istakao da ogromna većina građana Crne Gore gaji najpozitivnije emocije prema Rusiji.

„Sa stanovišta istorije, Crna Gora ne bi postojala bez pomoći Rusije. Budžet Ruskog carstva imao je čak stavku rashoda „Crna Gora“, za koju su se godišnje izdvajala određena sredstva. O tome postoje istorijski dokumenti. Štaviše, narodi Crne Gore i Rusije vezani su za pravoslavnu vjeru, za slovensku krv, u svim ratovima smo uvijek bili saveznici i djelovali zajedno na pravoj strani istorije.“.

Posebno se osvrnuo i na izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti, kojim su i odbranjene svetinje od pokušaja bivšeg režima da ih „podržavi“.

„Politika je uvijek stvar procedure i, po mom mišljenju, ovdje je trebalo postupati malo drugačije. Kao političar mogu da kažem da bi bilo cjelishodnije ovaj zakon u potpunosti ukinuti, a prije usvajanja novog potpisati sveobuhvatan sporazum između Srpske pravoslavne crkve i Crne Gore – baš kao što su to učinile i druge vjerske zajednice: katolička, jevrejske i islamske. Ali, kao vjernik, poštujem stav svoje Crkve koja je izjavila da je u potpunosti zadovoljna izmjenama.“.

Ocijenio je da je, u mnogome, situacija u Crnoj Gori podsjećala na Ukrajinu, u smislu osnivanja pseudo-religijskih organizacija i podsticanja novih nacionalnih ideoloških projekata, pri čemu su jedni neprijatelje prepoznavali u Srbima i SPC, a drugi – u Rusiji i RPC.

Smatra da bi najrazumnije za Crnu Goru u pogledu ekonomije, politike i bezbjednosnih pitanja bilo – zauzimanje neutralne pozicije, koja bi podrazumijevala najširu saradnju sa zemljama regiona i cijelim svetom, prije svega u ekonomskoj i socijalnoj sferi.

„Mislim da većina građana Crne Gore nesumnjivo zauzima ovaj stav. Ali, protiv volje većine stanovništva, prethodna vlada je bez referenduma gurnula Crnu Goru u NATO. Ovo je bila velika greška. Neke države održavaju referendume o manje važnim pitanjima, a kod nas se smatralo jeresom tražiti mišljenje građana o tako važnoj odluci. Upravo zato što je vlada unaprijed znala: narod to neće podržati.“, zaključio je.

Izvor: IN4S