Božićni rafal druge Srbije na „X“-u: „O Pravoslavolibanima, podnom grijanju u Tumanima, štrokavima…“
Društvene mreže su se usijale na Badnji dan i Božić, ali ne od čestitki i poruka mira i ljubavi, već zbog ismijevanja i vrijeđanja ljudi koji praznuju pomenute praznike kroz viševjekovne običaje. Ono što je još strašnije jeste to što se iza napada na vjernike krije pokušaj udara na sve što nosi srpski predznak i da se ocrni sve što je narodu sveto, a što mrziteljima bode oči.
NIŠTA NIJE SVETO
Dio tviteraša je pljuvao okupljanje ispred crkava i manastira na Badnji dan, paljenje badnjaka, a neki su indirektno optužili SPC da je čak odgovorna i za napad na prostorije Beograd prajda, mada je počinilac nepoznat. Novinar Nove, medija u vlasništvu tajkuna Dragana Šolaka, Željko Veljković otišao je korak dalje.
– Sad, kad dreknu pravoslavolibani, da je to naša tradicija. A lomače realno pale zadnjih pet-šest godina, tri prsta podižu otkad su prvi put vidjeli Vuka Draškovića, spojili ih u poziciju za soljenje otkad je izmišljena Danica Crnogorčević, za Božić čuli 1989, a do 1897. mislili da je Sveti Sava dobio ime po Savi Kovačeviću. Amilj – napisao je Veljković na Tviteru.
Injac: Paljenje badnjaka staro vjekovima
Vjerski analitičar Željko Injac kaže da je ovo problem ljudi koji ne žele da prihvate srpsku tradiciju onako kako ona jeste, te objašnjava da je paljenje badnjaka staro vjekovima.
– Postoje istorijski zapisi o badnjaku, o paljenju badnjaka. Paljenje badnjaka na Badnji dan su imali i Francuzi, pa izgubili, to je prethrišćansko nasleđe, pa je hristijanizovano. To nije sporno, Crkva to ne spori. Problem kod ageresivnih antipravoslavaca je što traže bilo kakav povod da bi zapljunuli Crkvu, običaje, bilo šta što je vezano za vjeru. Problem je u toj njihovoj agresiji, ne mogu da prihvate da Tito više nije na vlasti i da Crkva nije ućutkana – kaže Injac, kao i da njima smeta Crkva, te da bi za njih bilo najbolje da ona ne bude prisutna u društvu.
Dragoslav Bokan, režiser i književnik, kaže da ovdje nije riječ o kritici, neslaganju ili „brizi o stanju naroda“, već o mržnji.
– Nju karakteriše netrpeljivost i neprihvatanje ma čijeg prava na drugačije mišljenje. I u tome je problem. U odricanju tuđe slobode, a posebno u srpskom slučaju. Zato se mora paziti da se ovakva razularena mržnja ne pretvori, po ko zna koji put, u linč. U istrebljenje nepoželjnih pravoslavnih Srba. I to u apsurdnom kontekstu da se Srbi rasistički trijebe u čistom aktu nasilja – a u navodnoj „borbi protiv nasilja“. Da se sklanjaju iz društvenog života u ime navodne borbe za ljudska prava. Da nam se ukida pravo na postojanje u ime „bolje budućnosti“ – kaže Bokan i dodaje:
– I to mora da se prekine, ovaj srbofobni lanac zla. Dok još ima vremena za to.
BEZBOŽNICI UČE VERI
Protivnici svega srpskog obrušili su se i na ljude koji su prisustvovali Božićnoj liturgiji u Hramu Svetog Save, tvrdeći da su iza sebe ostavili đubre i da je to „nenormalna Srbija“, dok se drugima priviđala ideologija „krvi i tla“, a samo jedan mali dio najstrašnijih uvreda možete vidjeti u priloženim tvitovima.
Prema riječima Vladimira Đukanovića, člana GO SNS, nevjerovatno je da bezbožnici uče vjernike kako se se proslavljaju praznici.
– Žalosno je što kod nas u Srbiji još živi duh titoističke dece i njihovih potomaka, koji preziru vjeru i traže dlaku u jajetu da bi pljunuli po vjeri i SPC. Nevjerovatno kako oni kao bežbožnici uče nas kako da proslavljamo praznike. Mi ne diramo njihove praznike, nemoj da se miješaju kako naša crkva obilježava Božić, Vaskrs, nek sjede u svojim kućama – poručio je Đukanović.