Borba protiv srpskog naroda: Prva i Druga familija poništavaju rezultat litijskog referenduma od 30. avgusta

Ko sve snosi odgovornost za poništavanje rezultata litijskog referenduma u Crnoj Gori?

Kada se 30. avgusta prošle godine našao na biračkim mjestima, narod Crne Gore je birao između Svetog Vasilija i pokatoličenja, NATO-a i Rusije, potiranja svega srpskog i njegovanja identiteta. Danas, sedam mjeseci kasnije, 74 odsto građana Crne Gore koji su se na poslednjem popisu izjasnili kao pravoslavci mogu da konstatuju da su, uprkos izbornoj pobjedi, sva očekivanja iznevjerena.

Sama činjenica da ih je, tvrdnjom da se u Crnoj Gori stvaraju dva bloka – ultrasrpski i patriotsko-komitski, premijer izjednačio s neonacistima iz redova bivšeg režima govori manje o premijeru a više o interesima i krajnjem cilju davno započetog rata NATO-a protiv srpskog naroda. U tom kontekstu se mogu tumačiti i najnovije sankcije koje je Vlada Crne Gore uvela Rusiji, ali i pokretanje pitanja smjene ministra pravde Vladimira Leposavića zbog izjave o Srebrenici.

Kako su se, njegujući drugačije vrednosti, na istom zadatku našli ulična garda DPS-a, Vlada Crne Gore formirana na litijskom referendumu i familije u čijem se vlasništvu nalaze opozicioni mediji?

APSOLUTNO NIŠTA „Jedan život. Jedan grb. Jedan dom. Jedna zastava. Jedna himna“ – proustaškim sloganom sledbenici ratnog zločinca Sekule Drljevića najavili su proteste povodom odluke Vlade o liberalizaciji sticanja crnogorskog državljanstva. U protestnom pismu pristalice velikohrvatskog nacionalizma, imenovane kao Odbor slobodnih građana Crne Gore, odluku Vlade nazvale su „perfidnom igrom koja ima za cilj da novopridošli državljani sjutra odluče o nekom novom referendumu o nezavisnosti i tako zacimentiraju Crnu Goru kao dio srpskog sveta ili još gore, ponovo pripoje Srbiji“.

Podrška je stigla od strane opozicionih stranaka koje su upozorile da će crnogorsko državljanstvo i birački spisak biti prošireni za više hiljada osoba porijeklom iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Rusije, čime bi se sproveo, kako su navele, etnički, demografski i izborni inženjering.

Činjenica da je na izborima održanim 2016. u Crnu Goru ušlo skoro 38 hiljada ljudi, koliko i u špicu turističke sezone, mahom muslimana iz Luksemburga, Danske, SAD, Njemačke, dok istovremeno oni koji su 30 godina živjeli u Crnoj Gori nisu imali pravo glasa, nije intrigirala crnogorske „patriote“.

Crnogorsko proljeće je moglo da počne. Aktivnosti po ulicama Crne Gore, prijetnje „puštanjem zvijeri iz kaveza“, poruke mržnje i nasilja finansirane iz DPS-a, krizu u političkom životu nastalu posle predloga smjene ministra Vladimira Leposavića pretvorile su u ratno poprište. Blokiranje saobraćajnica, uvrede upućene Srbima, prebijanje pripadnika Vojske Crne Gore ispratila je skandalozna izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića da policija pod njegovom ingerencijom „neće hapsiti“.

Aktivista i borac protiv režima Mila Đukanovića Vladislav Dajković podsjetio je šta se desilo kada je prije nekoliko godina s prijateljima blokirao ulicu u centru Podgorice zbog korupcije Mila Đukanovića.
-Tridesetak naoružanih policajaca je uletjelo u nas kao da smo teroristi. Sipali su nam suzavac u oči, zavrtali ruke kao krvnicima, držali u marici bez vazduha i onda nas, nakon toga, strpali u ćelije. A šta radi policija danas u ovoj „oslobođenoj“ Crnoj Gori dok pristalice Mila Đukanovića – „Komite“ – svaki dan blokiraju međugradski saobraćaj, skaču na vozila u pokretu, psuju nam majke, slave ustaštvo, tuku vojnike i prijete nam protjerivanjem? Apsolutno ništa. Ponašaju se kao poslednje kukavice i glineni golubovi, na čelu s ministrom Sergejom Sekulovićem – bivšim saradnikom, po pravilu, antisrpskih političara u Crnoj Gori i čovjekom koji je javno prognozirao pobedu Mila Đukanovića na izborima u avgustu dok smo mi krvarili u kampanji- katao je Dajković.

ČUVARI VATRE Puno razumijevanje za antisrpski narativ uličnih protesta pokazala je RTCG s pravom označena kao istinski čuvar NATO vrijednosti. Treba li podsjećati na to da je RTV CG svoj program na Dan pobjede 9. maja prošle godine počela pjesmom ustaše Marka Perkovića Tompsona?

Ne samo naivna već je opasna zabluda uvjerenje da ovaj i koncern „Vijesti“ više nemaju moć da upravljaju događajima. Zasluga za zamku Srebrenice podmetnuta ministru Leposaviću takođe se može pripisati ovom kartelu. Šta je uslijedilo nakon pitanja poslanika DPS-a upućenog ministru Leposaviću? Udar, sjetimo se, nije pokrenut iz Milovog legla, u narodu prepoznatog kao glas mafije, već je inicijativa prešla u ruke zastupnika Soroševe ekspoziture u Crnoj Gori. Majstori za falsifikovanje činjenica otvorili su još jedan front koji, pokazaće događaji koji su uslijedili, ozbiljno prijeti da sruši Vladu i Crnu Goru vrati na dan 30. avgusta prošle godine.

U takvim okolnostima Krivokapić se odlučuje na možda najpogubniji korak – pismo narodu u kojem odluku o smjeni Lesposavića obrazlaže potrebom čuvanja Vlade, a njegovu izjavu o Srebrenici naziva čistim luksuzom.

Jedan od koordinatora medijskog tima koalicije na čijoj je izbornoj listi bio Krivokapić, analitičar Luka Radonjić odgovara Krivokapiću: „Pošto ste u pismu narod nazvali ’časnim’, ovi su vam, Krivokapiću, među najčasnijima. Nisu se prodali. Nisu krali. Nisu špijali. Imali su, Krivokapiću, stav. Istina, za razliku od mnogih, ja nisam trčao da se slikam sa vama, ni kad ste izlazili iz kola da se javite i zahvalite, niti bilo kada drugo. Nisam vas ni predlagao. Ali jesam kao jedan od koordinatora medijskog tima koalicije na čijoj ste izbornoj listi bili, učinio sve da se narodu predstavite. I tada i danas, ja sam u uvjerenju da smo se sabrali oko vrijednosti, a ne oko ličnosti. Mene ste najmanje iznevjerili. Ali ste iznevjerili sve ove ljude koji su vam dali šansu. Da zajedno sa vama stanu na put autokratiji, korupciji, represiji. I zato, Krivokapiću, što se tiče ovoga ’pisma narodu’… Niste izabrani da bi se ponašali kao vaši prethodnici. I oni su imali manir da kažu ’znamo da je većina za ovo, ali mi ćemo za Vaše dobro, po svome’. Zbog toga su i poraženi, Krivokapiću. Ako ste zaboravili, građani su nosioci suvereniteta. Ova država je naša. Zajednička. Ne možete se, Krivokapiću, obraćati narodu sa poštovanjem, a ne poštovati ga- poručio je Radonjić.

OSTAVKA ILI POMIRENJE Radonjić upozorava da ukoliko Krivokapić bilo koga, pa i ministra kojeg je sam predložio, bude smjenjivao s onima koji su na izborima poraženi, s licima koja su izopštena iz pravoslavlja, ako tako krupne poteze bude donosio glasovima onih koji su sprovodili ili podržavali represiju nad narodom, bez glasova i odobrenja onih zahvaljujući kojima je tu gde jeste, to će ga upisati u najveće izdajnike novije crnogorske istorije.

-Ako nemate podršku parlamentarne većine, onda vam je čestitije da podnesete ostavku. Ako se oslanjate na podršku DPS-a, nema toga pisma, saopštenja, teksta, koji će takvu izdaju prodati kao nekakav demokratski postupak- saopštio je Radonjić.

Ukoliko ne shvati da pitanje smene ministra Leposavića nije stvar političkog nadgornjavanja nego borbe za goli život, Vlada Crne Gore moraće da prihvati ne samo odgovornost DPS-a i Prve i Druge familije za poništavanje rezultata litijskog referenduma već i svoju. Ukratko, ukoliko, što je predložio Milan Knežević, ne dođe do pomirenja Krivokapića i Leposavića, u opticaju će biti nekoliko scenarija i nijedan od njih ne obećava ništa dobro.

(Pečat)