Bez ZBCG nema autentičnih predstavnika Srba u Vladi: I Pavelić je imao svog Srbina Sava Bešarevića u NDH!

Piše: Predrag Petrović, politički analitičar

Promjene od tridesetog avgusta nikako da daju prave rezultate, jer uticaj kriminalnih struktura bliskih bivšem režimu ne dozvljava da se izborna volja preslika na sastav političke Vlade.

Građani su mnogo zreliji od političara i oni su snagama koje su se u izbornoj kampanji predstavljale kao borci protiv bivšeg režima podršku povećali sa 51% , koja je bila tridesetog avgusta, na preko 60% na izborima 11.juna.

Sada se na političkoj sceni Crne Gore vodi velika borba da se poraženi bivši režim vrati na vlast preko svojih tridesetogodišnjih satelita i  u tome nalaze saveznike u pojedinim strankama koje je bivši režim već kontaminirao sa svojim kadrovima. Glavna mantra je da će Srba biti u 44. Vladi i da iz tog razloga autentičnim predstavnicima Srba ne treba dozvoliti da participiraju u budućoj vlasti.

Ovu prljavu kampanju preko nekih medija finansiraju centri moći bivšeg režima koji imaju za cilj da se spriječi aktivna borba protiv organizovanog kriminala i korupcije.
Tako tabloidni novinar Mili Prelević više nedjelja unazad na TV Duška Kneževića u emisiji ,,MINULA NEĐELJA“  ubjeđuje javnost da će Srba u Vladi biti i bez učešća koalicije ZBCG, da bi Vlada od 41 poslanika bila mnogo stabilnija od one koja bi imala tropetinsku ili dvotrećinsku većinu i da Crna Gora mora prihvatii status kolonije ako želi da uđe u Evropsku uniju.

Pri svemu tome često se služi poštapalicom ,,pa i ja se izjašnjavam kao Srbin ali prihvatam da autentični Srbi ne trebaju da budu u Vladi, zbog većih interesa“.

Ovo ne čudi od Milija Prelevića jer svi koji znaju njegovu novinarsku karijeru sjećaju se da je kao mlad novinar bio veliki fan Momira Bulatovića i prilikom jednog rukovanja sa njim u B.Polju hvalio se da tri dana nije prao ruke, da bi gubitkom moći nekadašnjeg SNP-a prešao za glavnog urednika u ,,Dnevnim novinama“, potom bio direktor TV Budva za vrijeme DPS-a i sada je ope glasnogovornik bivšeg režima. U tom vremenu kada ga je Milo Djukanovic pocastio jednim slucajnim rukovanjem kazu da nedelju dana nije prao vec samo mirisao i ljubio vlastitu ruku.

Svakodnevno u ,,Pobjedi“ i ,,Danu“ osvanu naslovi sa izjavama po nekog sa liste PES-a da će u Vladi biti Srbi i da ona neće biti antisrpska. Kada to pročitamo odmah nam pred oči ,,izađu“ Srbi u vladama DPS-a, Novak Kilibarda, Tarzan Milošević, Predrag Bošković, Bobo Radunović. Svakog Srbina tada uhvati strah od tih novih Srba u Vladi jer se svi sjećaju da najvišu mržnju i progon su Srbi doživjeli baš od tih DPS-Srba. Očigledno je da se želi da PES bude isto što i DPS, sa podobnim Srbima koji će biti zaduženi da nastave progon Srba kao u vrijeme bivšeg režima.

Na Jakovu Milatoviću je istorijska odgovornost i šansa da pomiri Crnu Goru. Ako uspije da se odupre brutalnom miješanju u sastavljanju Vlade iz raznih centara moći pomiriće Crnu Goru, sačuvaće minimum suverenosti koju svaka država mora imati ako želi da postoji i u konačnom uspjeće da sačuva svoj integritet i politički preživi.

U suprotnom postaće novi Filip Vujanović koji je DPS-u služio da u izbornoj kampanji pridobijaju srpske glasove šaptačkom kampanjom ,,Filip je u duši Srbin i pristalica SPC“.
Sudbina nejakog Filipa Vujanovića je svima poznata, jer se na kraju, potrošen i odbačen, pojavio na Belvederu i pokazao svoje pravo lice.

Na Jakovu Milatoviću je velika odgovornost i šansa da pobijedi na više polja, njegova pobjeda je i pobjeda svih građana Crne Gore.

Jakov Milatović je dužan da istorijsku pobjedu na predsjedničkim izborima, sa podrškom preko 220.000 građana, ne proda kriminalnim centrima moći u Crnoj Gori već da pokaže da je Državnik i da ne smije podržati izopštavanje iz vlasi autentične predstavnike Srba, čiju podršku je dobio na izborima u skoro stoprocentnom iznosu i zahvaljujući tome postao predsjednik Crne Gore.

Za one koji forsiraju priču da će biti Srba u Vladi i bez koalicije ZBCG odgovor je kratak i jasan, i  Kurti ima svoje Srbe u Vladi, zar ne, a Ante Pavelić je imao čak i potpredsjednika Vlade NDH, izvjesnog Sava Bešarevića.