Bećković: Šta će Milu i družini crkve na čijem su ikonostasu njihovi najveći dušmani Sveti Sava i Stefan Nemanja!

Pjesnik i akademik Matija Bećković specijalno za “Ekspres” komentarisao je najnovija događanja u Crnoj Gori povodom Predloga zakona o slobodi vjeroispovesti i pravnom položaju vjerskih zajednica. U fokusu njegovih razmišljanja našla se mogućnost da država Crna Gora preuzme vlasništvo nad crkvama i manastirima ukoliko Mitropolija crnogorsko-primorska nema dokaze da ona pravno i katastarski poseduje ta imanja i građevine.

“To je zanimljivo, kako je uopšte država koja slavi trinaest godina svoje nezavisnosti, a Crkva slavi 800 godina svog postojanja, da ta država otima od Crkve crkvenu imovinu. Kako onda neko može da smatra da je imovina te Crkve njegova, i kako neko ko se odrekao sebe uopšte misli da je nešto njegovo. To je još zanimljivije i zbog toga što je (1945) crnogorska mitropolija bila pobijena do poslednjega, na čelu sa svojim mitropolitom Joanikijem, koji nema groba, a da su crkve posle toga bile pretvorene u štale, magacine za alat, a hramove u kojima je spraćana magarad, da je to sad njihova imovina. A pogotovo što među ovima koji to traže nema nijednog vjernika, a nema nijednog sveštenika koji nije anatemisan i isključen iz crkve. Tako da je to sve originalno. Nema nijedne crkve u Crnoj Gori, niti uopšte srpske crkve u kojoj nisu Stefan Nemanja i Sveti Sava, a to su opet za te današnje Crnogorce najveći neprijatelji Crne Gore. Šta će im onda crkve na čijem su ikonostasu njihovi najveći dušmani.”

Na našu opasku da je i vladika Rade, odnosno Petar Petrović Njegoš stavljen u taj krug neprijatelja savremene Crne Gore, pjesnik kaže:

“Nije samo Njegoš. Oni su došli na ideju da Njegoš nije Crnogorac, ni Marko Miljanov, ni Janko Vukotić, ni Gavrilo Dožić. Tako da mislim da to neko drugi njima propisuje, a oni su spremni da to sve poslušaju. Ne vjerujem da će pod njihovu jurisdikciju pasti Barska nadbiskupija iako kažu da se to odnosi na sve vjerske zajednice. Nije ni bila ova Crna Gora koja je sada. Postojala je Crna Gora i brda, Crna Gora i Boka i Crna Gora kojoj je pripadala Metohija. Ali oni ne traže Dečane gdje je kralj Nikola poslao mitropolita Dožića i pjevao “Onamo, namo”. Oni traže Ostrog, a Sveti Vasilije nije jednom bježao iz Crne Gore pa se pominje da bi to mogao da učini opet. Ima predanje da je njegov ćivot, kad je regularno stanje u državi, težak da ga ne može niko pomjeriti, a kad je neregularno, lak je kao pero i može ga odnijeti i dijete. To je najpreciznija vaga o stanju u Crnoj Gori.”

“U Crnoj Gori sve je sporno. Sad su udarili na Herceg Novi, pretpostavljam da to što su izgubili izbore u Herceg Novom, u Budvi, u Kotoru… nije ni slučajno, zato što su dolje ljudi bili odvojeni od Crne Gore vjekovima i za nih je to novo da sada bude još konfiskovana i njihova imovina. Da crkva Svetog Luke u Kotoru iz 12. vineka, koja ima više vjekova nego nezavisna država Crna Gora godina… Bilo bi to čudo, a već je čudo. Oni su ukinuli pismo svoje i uveli drugo na kojem nemaju nijednu knjigu ispisanu i ne mogu da pročitaju svoje krštenice ni epitafe na svojim grobovima. Mislim da je to sve apsurdno. To je kao kad bi neko želeo da naduva probušen balon i oni to rade već godinama.”

Podsjećamo pjesnika da djeca u crnogorskom obrazovnom sistemu uče neku novu istoriju:

“Oni tamo u uče u školama kako ih je Srbija okupirala i kako su se oni borili protiv tog okupatora već vjekovima, a na čelu tih okupacionih trupa bio je sam Stefan Nemanja. Ali je zanimljivo da su one pjesme o borbama za slobodu u Crnoj Gori sabrane u knjizi “Ogledalo srpsko” koju je sastavio Njegoš. A i pored te vjekovne borbe i ropstva, nema nijedne pjesme o boju Crnogoraca sa Srbima. Možda će sad nastati i baš me zanima kako će da glasi. A ti okupatori nisu oni koji su odnekle došli nego oni koji tu oduvijek žive i kojih, nekim čudom, još uvek tamo ima. Danas je Crna Gora jedina članica NATO koju je NATO bombardovao. Malo, kad odmakne vrijeme i kad ljudi zaborave kad je šta bilo, možda će djeca učiti kako je Crna Gora bombardovala Srbiju. A oni sami kažu ako bude potrebno da neće od toga prezati.”

Bećković sumnja da će Đukanović, s obzirom na izvjesne pravne šupljine u mišljenju Venecijanske komisije o spornom zakonu, u Skupštini usvojiti sporni zakon, pa komentariše:

“Sramota je takvome junaku, kupit harač ne skupit harača / džilitnut se ne pogodit cilja”.

(Ekspres)