Akademik Matija Bećković kazao je da je Crna Gora postala nezavisna samo od Srba i Srbije, dodajući da je bolje što su mu zabranili da uđe u Crnu Goru nego da su ga pustili, pa zabranili da izađe.
Prema njegovim riječima, režim u Podgorici ne mora se mnogo upinjati u antisrbizmu, jer već uveliko hoda po stazi utabanoj naredbama nekih ranijih okupatora.
–Pokušajte da zamislite da je tako nešto učinila Srbija prema bilo kome. Pokušavaju da dokažu da nije bilo ono što je bilo i poništavaju odluke Podgoričke skupštine srpskog naroda u Crnoj Gori, a kažu da nijesu Srbi. Kako se mogu poništavati odluke nekog drugog naroda, kazao je Bećković za „Vesti“.
Da vam je neko doskora proricao da ćete postati persona non grata za zemlju svog oca, gdje ste odrastali i sricali prve Njegoševe stihove, da li biste mu vjerovali?
– Ne znam da li ćete vjerovati meni ako vam kažem da sam se tako de fakto osjećao otkad znam za sebe, a sad se tako osjećam i de jure. U srednjem vijeku to nije bio rijedak slučaj, već gotovo prirodan položaj pesnika. „Zbog pjesama je pjesnik Ovidije iz otadžbine svoje prognan bio, al“ pjesama se nije ostavio, jer bol svoj nije mogao da krije.“
Ne znam zašto mi je pridala toliki značaj jedna članica najjačeg vojnog saveza na svijetu i kako može da zazire od bilo kojeg pesnika, a kamoli od mene. Jedino ako to nije uslov za otvaranje nekog novog poglavlja za ulazak u EU. S druge strane, čini se da je moja persona uzeta samo kao simbol, a da su persone non grata svi Srbi u današnjoj Crnoj Gori. Uostalom, bolje je što su mi zabranili da uđem u Crnu Goru nego da su me pustili, pa zabranili da izađem.
Jeste li iznenađeni odsustvom reakcije zvaničnog Beograda na neprestano obespravljivanje srpskog naroda i jezika u Crnoj Gori?
– I jesam i nijesam. Kao da je Crna Gora postala nezavisna samo od Srbije i Srba, a zavisna od svih drugih. Ne znam čije bi druge pesnike i profesore smjela da protjeruje. Uostalom, da postoji ikakva solidarnost, makar u srpskoj akademskoj zajednici, ne bi toliki profesori iz Srbije predavali u Podgorici, ne obazirući se što su njihove kolege žigosane i diskriminisane. Pokušajte da zamislite da je tako nešto učinila Srbija prema bilo kome. Pokušavaju da dokažu da nije bilo ono što je bilo i poništavaju odluke Podgoričke skupštine srpskog naroda u Crnoj Gori, a kažu da nijesu Srbi. Kako se mogu poništavati odluke nekog drugog naroda. Umjesto bilo kakve rasprave možda bi dovoljno bilo navesti imena poslanika obe skupštine – onih koji su donijeli odluku o ujedinjenju i ovih koji su tu odluku poništili, pa da se sve samo kaže, bez komentara. Uostalom, više Crnogoraca živi u Srbiji nego u Crnoj Gori što je valjda jedinstven slučaj na svijetu. A pošto ih je manje tamo, možda je rješenje da svi dođu ovamo.
Je li stih „Ćeraćemo se još“ proročki, utešiteljski ili sudbinski?
– Nemojte to troje razdvajati.
S kim se danas pjesnik Matija Bećković „ćera“?
– Ne znam da li ste čuli da je osnovana neprofitna nevladina organizacija „Ćeraćemo se još“. A poznato je čime se sve nevladin sektor bavi.
I svojom porodičnom genezom svedočite o dubokoj ideološkoj podeli među Srbima, pogotovu onim u Crnoj Gori. Može li se podelama stati u kraj samo smjenom režima ili je to sudbinski kod naroda u Crnoj Gori?
– Kako je već neko rekao: „Ključ od naše kuće nije više u našim rukama“. U Podgorici će nedaleko od spomenika golootočkim mučenicima podići spomenik Titu. Bilo bi normalno da joj vrate i ime Titograd. I ne samo to. Tito je srušio kapelu na Lovćenu i tu podigao svoju porodičnu grobnicu ili mauzolej.
Došlo je vrijeme da se to i otvoreno kaže. Sad bi bio red da ga u tom mauzoleju i sahrane zajedno sa cijelom dinastijom Brozović. Njegoša neka daju nama, pa smo kvit. Ali po ne znam kojem pravu i po kojem ostavinskom postupku Tito je pripao Srbiji i Srbima. Oni koji su ga doveli nijesu ga odveli, niti imaju namjeru da to učine. Prije neki dan je renoviran u Muzej 25 maj u Beogradu. To je bio lažni rođendan čoveka za kog još ne znamo ni ko je bio ni odakle je došao, a kamoli kad je i gdje rođen.
Vjerujete li da ćete i prije nego što umrete dočekati svitanje dana u Crnoj Gori. Drugim riječima, koliko će još stolovati Milo Đukanović, najdugovečniji vladar savremene Evrope?
– Vjerujem da niko ne bi bio srećniji od gospodina Đukanovića kad bi mogao nekako da se mirno ratosilja bremena u koje se uprtio.