Bečićeve Demokrate u “lovu na izdajnike“: Poslije URE i SNP-a, na red su došli i DF, Vučić i SPC!

Kada je mogućnost smjene Krivokapićeve vlade postala izvjesna, a “ekspertski rat“ unutar njegovog kabineta započet bez izgleda za skoro primirje, Bečićeve Demokrate su, za mnoge neočekivano, brzo zauzele stranu vjernih čuvara Vlade, preciznije lično Krivokapića i njemu lojalnih “apostola“. Koji je motiv za taj potez za sada je nejasno, jer  je osim neke trenutne, sitne političke koristi sve ostalo upitno, ali moguće da će vrijeme pred nama ubrzo razotkriti i stvarne razloge.

Poslije početnog “lova na izdajnike“ okupljene oko Memoranduma, bivše koalicione partnere iz GP URA i bivše političke očeve iz SNP-a, koje svakodnevno u saopštenjima optužuju za izdaju narodne volje i kupoprodajni odnos sa DPS-om Mila Đukanovića, a sve u cilju njegovog povratka na vlast, vrlo brzo se prešlo na zvanični Beograd i njegovog najbližeg partnera u Crnoj Gori- Demokratski front.

Prvo je poslanik Demokrata Momo Koprivica, ničim izazvan, u jednoj TV emisiji prozvao DF da u ovoj teškoj političkoj krizi “ćuti“, iako je svim dobronamjernim građanima i demokratskoj javnosti očigledno da nema dana u kojem lideri DF-a ne pozivaju na smirivanje tenzija, prestanak političkih nadgornjavanja i svađa među kolegama u parlamentarnoj većini, te hitno pristupanje dijalogu koji bi konačno doveo do poštenog rješenja. S tim u vezi su već i održali nekoliko sastanaka sa liderima demokratskih snaga, a u cilju prevazilaženja krize. Na svim do sada održanim protestima, koji su već ušli u političke anale, jer uličnu borbu predvode premijer, predsjednik parlamenta, ministri, državni službenici i direktori javnih preduzeća, govornici u svojim obraćanjima uporno prozivaju DF za “ćutanje“, da bi optužbe kulminirale u prozivke da DF svojim ponašanjem aktivno učestvuje u “rušenju izborne volje sa ciljem povratka DPS-a na vlast“.

Koprivica je otvoreno optužio i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, neprimjereno ga nazivajući “dikatorom u Beogradu“, da stoji iza krize u Crnoj Gori. Isto je ponovio i njegov stranački kolega Šaranović. Time su se na “lijep način“ i zahvalili predsjedniku Srbije na onoj prednovogodišnjoj donaciji gradu Nikšiću od dva miliona evra države Srbije. A razvaljeni i opljačkani Nikšić nije uništavao decenijama ni Vučić ni DF, već DPS i Đukanović. Sa tim istim DF-om, Demokrate učestvuju u lokalnoj vlasti u Nikšiću, ali i u Kotoru, Herceg Novom, Beranama, glasovima DF-a je prije par nedjelja i u Mojkovcu predstavnik Demokrata izabran za predsjednika mojkovačke skupštine. Ono što je nepojmljivo jeste za čiji interes Demokrate uporno svađaju Crnu Goru sa zvaničnom Srbijom, agresivno napadajući njenog predsjednika i nazivajući ga “diktatorom“, te čovjekom koji je, po njima, cijelo vrijeme u političkom i biznis dilu sa Đukanovićem. Time čineći ogromnu štetu i svojim biračima, građanima Crne Gore i državi u cjelini.

Ono što posebno zabrinjava jeste najnovije uporno traženje “razlika“ između jasno saopštenih stavova Mitropolije crnogorsko-primorske i stavova Patrijaršije u Beogradu. Demokrate kao da pokušavaju da naprave distinkciju tamo gdje je nema i nikada nije bilo: između MCP i SPC, iako je SPC jedna i nedjeljiva. Posjetu Abazovića Beogradu i Patrijarhu srpskom uporno proglašavaju odlaskom kod predsjednika Vučića, a posebno je besprizorno današnje prozivanje DPS-a “zašto ćuti“ na tu sinoćnju posjetu, te podsjećanje kako su ranije okarakterisali posjete Krivokapića Beogradu i Patrijaršiji.

U ovako teškoj krizi, koja drma državu i društvo, a u kojoj su Demokrate barjaktari podjela i radikalne retorike usmjerene protiv kolega iz većine, pa i neodgovornih političkih poteza, odlazak bilo kog državnog funkcionera ili lidera u Beograd i Patrijaršiju, morao bi biti samo gest koji smiruje situaciju i koji se mora pozdraviti, a ne biti razlog za ponovno dizanje tenzija i raspirivanje podjela. Uostalom, kada je Krivokapić odlazio u Patrijaršiju u maju prošle godine, rezultat je bio katastrofalan, a svi dobronamjerni i vjerujući građani Crne Gore odlično znaju u kakav problem i skandal je država nakon toga bila uvučena.

Današnja najava Bečića da je „spreman za razgovore“ jeste mali korak naprijed i moguća najava da će se sa verbalnim nasiljem i teškim riječima, niskim udarcima i sitnim politikantstvom, konačno prestati. Dogovor i konsolidacija odnosa unutar demokratskih snaga nema alternativu.