Zašto se Koprivica, Daliborka, DFC-ovci i ostali avans-prosvetitelji plaše RASKRINKAVANJA: Neće da boli, to je sve normalno u sređenoj i demokratskoj zemlji kakva je Amerika
Koalicija Za budućnost Crne Gore (ZBCG) predočila je danas da je Crnoj Gori neophodno hitno predlaganje zakona o agentima stranog uticaja-
Istakli su da bi donošenje novog zakona uredilo funkcionisanje raznih stranih agentura koje pod plaštom nevladinih organizacija (NVO) „pokušavaju da utiču na unutrašnju i spoljnu politiku Crne Gore“.
Kako se Crna Gori diči evroatlantskim vrijednostima, onda bi najprirodnije bilo da zvanična Podgorica slijedi primjer Sjedinjenih Američkih Državi koje su ovu oblast uredili decenijama prije ostalih demokratskih evropskih država.
Međutim, ako je suditi po današnjim stavovima civilnih aktivista i partija kojima je saradnja sa Vašingtonom na vrhu njihovih agenda, Crna Gora ne bi trebalo da primjenjuje američki model i obračuna sa malignim spoljnim uticajem. Da apsurd bude veći ovom američkom izumu se najviše protive NVO koje se nalaze na platnom spisku američkih agencija i instituta i koje promovišu evroatlantske vrijednosti u Crnoj Gori. Zašto se najistaknutiji propagatori evroatlantskih, a samim tim i američkih vrijednosti, plaše implementacije jedne od tih civilizacijskih vrijednosti. Zakukuše danas odreda svi NVO prvaci pa čak i oni koji se bave raskrinkavanjem i digitalnom forenzikom u službi NATO pakta kojim upravlja Vašington.
Svjedoci smo da u Crnoj Gori iz godine u godinu niče sve veći broj nevladinih organizacija koje pokušavaju da nađu svoje mjesto pod suncem na ionako prebukiranom prostoru za promovisanje lažnih„evropskih“ i „građanskih“ vrijednosti.
Na računima crnogorskih NVO se godinama slivaju milioni i milioni evra i dolara za raznorazne projekte, a pojedini osnivači i civilni aktivisti su se toliko obogatili od prosipanja demokratskih načela, da bi im na imovinskim računima pozavidjeli i pojedini bivši inkriminisani funkcioneri DPS-ovog režima.
Pojedine NVO su razradile mreže kojima zahvataju ogromne svote novca, kako od same države Crne Gore, tako i od međunarodnih institucija i agencija i stranih ambasada.
Neke su se toliko srodile sa inostranim državama da propagiraju njihove nacionalne interese žustrije i podrobnije nego li njihovi opunomoćeni ambasadori u Podgorici.
A kako su civilni aktivisti politički više nego aktivni (do te mjere da su pojedini direktno uključeni u proces donošenja pojedinih odluka), postavlja se pitanje da li oni na taj način ostvaraju uticaj stranih aktera koji bi se u svakoj suverenoj državi smatrao nelegalnim.
Određene NVO se osjećaju toliko komforno i osiono da ponosno navode imena svojih stranih donatora za čiji račun očito žele da utiču na kreiranje javnog mnjenja u Crnoj Gori. Koliko to rade uspješno ili ne, manje je bitno. Mnogo je bitnije ustanoviti da li iste djeluju kao agenti stranog uticaja i razobličiti do u tančine sve načine njihovog finansiranja (kako javnog, tako i tajnog). Nije tajna da se u Crnoj Gori mnoge stvari od vrha do dna završavaju na ruke, mimo legalnih tokova, a na taj način sklapanja poslova nisu imuni ni čistunci iz NVO sektora.
FARA je spas
A kako se može stati na kraj manipulacija i štetnom uticaju NVO? Recept je prilično jasan i učinkovit, samo je potrebno prepisati (a Crna Gora u tome ima golemo dvodecenijsko iskustvo iz pristupanja EU) najbolju praksu od našeg strateškog orjentira, saveznika i dobrotvora – Sjedinjenih Američkih Država. Amerikanci se mogu pohvaliti striktnim zakonom koji do u tančine provjerava rad NVO i ostalih udruga, a sve kako bi se suzbilo njihovo potencijalno djelovanje u interesu stranih aktera.
Mnoge zemlje su slijedile dobar primjer iz Vašingtona i u okviru svojih zakonodavstvava ugradile zakon o sprječavanju uticaja stranih agenata. Poslednja je to učinila Gruzija.
Svi ovi zakoni o registraciji NVO nastali su po ugledu na američki zakon (FARA) usvojen davne 1938. godine koji je i danas na snazi. Ovaj pravni akt iziskuje da „agenti koji predstavljaju interese stranih sila” u ma kakvom političkom ili kvazipolitičkom svojstvu, moraju da saopšte sve o svojim vezama sa tim stranim silama, odnosno da pruže „sve podatke o tim aktivnostima i finansijama” kako bi vlada i američki narod „mogli da procijene izjave i aktivnosti takvih ljudi”. To procenjivanje u ime američkog naroda obavlja Kontraobavještajna sekcija u Odeljenju za nacionalnu bezbjednost američkog ministarstva pravde.
Nadalje, kontroliše se svaka lobistička firma, pa i svaki bivši ambasador SAD kog stranci angažuju da zastupa njihove interese, makar se taj angažman svodio na to da posreduje da strani državnik kom „pomaže” objavi komentar u nekom američkom listu. Sve slične aktivnosti moguće je pretražiti u javnoj bazi podataka. FARA (Foreign Agents Registration Act) je nastao kako bi se pred početak Drugog svjetskog rata zaštitili američki nacionalni interesi, odnosno kako bi američka vlada i narod stekli uvid „u propagandu i identitet osoba koje pokušavaju da utiču na američko javno mnjenje, politiku i zakone”.
Treba istaći da američka država svakih šest mjeseci ažurira spisak „stranih agenata”.
Zbog čega Crna Gora ne bi primijenila ovaj zakon? Sigurno smo da bi vrhuška u Vašingtonu bila ponosna na to što se Podgorica ugleda na njih, a ne na „destruktivnu“ Moskvu i Peking. Ionako iz Vašingtona svako malo podstiču Crnu Goru da donosi odluke koje su utemeljene u pozitivnoj praksi sa Zapada.
Kako se država Crna Gora, njeni međunarodni partneri, pa i same NVO svakodnevno pozivaju na transparetnost, zbilja bismo morali usvojiti zakonski akt koji bi transparentnošću obasjao civilni sektor i tako preventivno spriječio prodor stranih malignih uticaja u Crnu Goru.
Takav zakon bi sprječavao ove „neprofitne“ da u svom djelovanju postupaju suprotno Ustavu i zakonima Crne Gore, odnosno da djeluju kao agenti stranog uticaja na štetu individualnih i drugih prava građana, da podstiču na nasilje, da koriste govor mržnje ili podstiču vjersku ili drugu netrpeljivost s ciljem postizanja političkih ciljeva. Tim zakonom bi se dodatno osnažila Poreska uprava koja bi se bavila utvrđivanjem nepravilnosti u finansijskom poslovanju NVO i ostalih civilnih udruženja.
Posebno bi se pod lupom moralo staviti političko djelovanje neprofitnih organizacija, tj. njihovo učešće u predizbornoj kampanji političkih stranaka i kandidata, prikupljanje sredstava za političke stranke i kandidate, finansiranje kandidata i političkih stranaka i sprovođenje političke aktivnosti radi formiranja javnog mnijenja, odnosno radi postizanja određenih političkih ciljeva.