Predsjednik Narodne skupštine Ivica Dačić izjavio je preksinoć da je ovo prvi put od kako Srbija sarađuje sa Europolom, da je Europol zvanično objavio informaciju o postojanju prijetnje za bezbjednost predsjednika Aleksandra Vučića, dodajući i da ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin javnosti to ne bi saopštio da informacija nije kredibilna. On je istakao da je riječ o kredibilnim stvarima, kao i da treba što prije da prestanu omalovažavanja ove informacije.

“Koliko je meni poznato, ovo je prvi put, otkad postoji naša saradnja sa Europolom, da smo zvančino dobili informaciju. Sigurno ne bi dali tu informaciju da ona nije kredibilna. Europol je, takođe, tu informaciju dobio od službe članice EU, isto tako je to kredibilan izvor. Treće, ministar to ne bi sigurno saopštio da to nije tačno. Da to nije tačno, Europol bi do sada to demantovao”, kazao je Dačić.

KOALICIJA ĐILAS-ĐUKANOVIĆ

Sa druge strane, kampanja omalovažavanja informacija zvanično dobijenih od Europola, a od strane Đilasovih medija ne jenjava. U to kolo su se uvezali i Đilasova politička posluga i prirepci, ali i oni koji su njegovi politički protivnici.

“Za atentat na predsednika druge države, u ovom slučaju navoda da Milo Đukanović priprema atentat na Aleksandra Vučića, što predstavlja izuzetno rizičnu operaciju sa neverovatno teškim međunarodnim posledicama i koji je vrlo teško izvodiv, mora da postoji toliko snažan motiv koji se, na osnovu javno dostupnih podataka, ne može spoznati. Jedino što preostaje je da je u pitanju neka njihova direktna veza, privatni motivi o kojima ništa ne znamo. Dakle, mi ne možemo da vidimo dovoljno jak motiv da bi se Milo Đukanović za tako nešto odlučio“, komentariše za Danas Ognjen Radonjić, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu.

Poput svoje drugosrbijanske bratije, profesor Radonjić nikako ne vidi motiv Mila Đukanovića, ne vidi vezu kavačkog klana i višedecenijskog šefa i vlasnika Crne Gore, Radonjiću su na pomen Đukanovića oči zatvorene, on ne čuje, a vidi samo moguće “privatne motive“, sramno aludirajući na neke “neraščišćene poslove“ i biznis kombinacije.

Balša Božović, nekadašnja vedeta pokojne Demokratske stranke i politički protivnik Dragana Đilasa, za “Danas“ kaže da je ovde “atentat najverovatnije iskorišćen za još jedan napad na Mila Đukanovića i Crnu Goru“. Kako dodaje, ne čudi ga to od Vučićevog režima, ali ga čudi da u Srbiji “niko nije primetio da nije normalno napadati predsednika druge države za naručivanje atentata osim ako se ne želi da se i tom nekom desi nešto slično“

“Znate ono – bolje mi njega nego on nas“, kazao je Božović. On dakle za razliku od Đilasove političko-medijske posluge ide još esktremnije u odbrani Đukanovića, koristeći izanđali, prežvakani narativ Đukanovićeve DPS o “velikosrpskom hegemonizmu“, “velikosrpskoj agresiji“ na Crnu Goru i njene “demokratske tekovine“.

OTAC BALŠE BOŽOVIĆA I SESTRA MILA ĐUKANOVIĆA

Zainteresovanu javnost moramo uputiti na pozadinu ovako očigledne i javne odbrane moguće povezanosti Mila Đukanovića u naručivanje atentata. Podsjećamo da je 2012. godine obznanjena informacija da je direktor firme „Srbija nikl“, koja je dobila dozvolu za istraživanje rude nikla u Srbiji jeste Dragoslav – Zeka Božović, nekadašnji poslanik Demokratske stranke i otac tadašnjeg predsjednika omladine DS Balše Božovića.

Božović je poznat i kao bivši karatista, poslovni čovjek koji je bio na čelu SC „Tašmajdan“. Na pitanje novinara kako se našao na čelu ove kompanije, našalio se i uzvratio pitanjem: „A zašto da ne?“.

“Istekao mi je poslanički mandat, ljudi su mi ponudili poziciju direktora“, kratko je kazao Božović.

Ko su “ljudi“ koji su ocu Balše Božovića “ponudili“ direktorsko mjesto javnost je saznala nešto kasnije. Sestra dugodišnjeg crnogorskog lidera Mila Đukanovića, Ana Đukanović, osnovala je na Malti dvije ofšor kompanije povezane sa rudarskom industrijom i preradom minerala, pokazali su “Rajski papiri”.

Prema ovom dokumentu, koji je objavio Međunarodni konzorcijum istraživačkih novinara (ICIJ), Ana Đukanović bila je akcionar u kompaniji Ranin Ltd, registrovanoj na Malti 2012. godine – u vrijeme kada je njen brat Milo Đukanović posljednji put izabran za premijera.

“Prema izvještajima srpskih medija, Ranin Ltd. vlasnik je “Srbija nikla” – rudarske kompanije koja je 2012. htjela da investira 1,4 miliona dolara u tamošnje nalazište nikla, što je izazvalo proteste u Srbiji zbog rizika po zdravlje od eksploatacije nikla, piše u profilu Đukanovićeve sestre koji je uradio ICIJ, pod njenim ranijim prezimenom Kolarević.

Kada se sagleda kompletna dubina, širina i opseg kampanje omalovažavanja ovako ozbiljnih, zvaničnih informacija, kada se vidi ko je sve uvezan u kolo ismijavanja najave atentata na predsjednika Srbije i aboliranja Mila Đukanovića i jedne od najopasnijih narko-bandi u Evropi, onda svim zabrinutim građanima mora biti jasno da su neprijatelji jake i prosperitetne Srbije u obračunu spremni na sve, te da će predstojeći period biti više nego težak i neizvjestan.

 

Tagovi