Spoljnopolitički tornado u vidu Rezolucije o genocidu u Srebrenici i dalje drma čitav svijet, sponzori Rezolucije, Njemačka i Ruanda, zatražili su odlaganje glasanja jer nisu uspjeli da prikupe dovoljan broj glasova kako bi se Rezolucija izglasala, međutim, zvanična Podgorica dileme nema – nastavlja sa spoljnom politikom DPS-a i Mila Đukanovića i pognute glave će podići ruku za ovu Rezoluciju kojom zabada prst u oko Srbiji i Beogradu.
Aktuelni premijer i bivši apostol Milojko Spajić nije čak imao „obraza“ da ovo saopšti građanima Crne Gore već su oni za ovo pitanje bili obaviješteni od strane izvjesnog njemačkog stručnjaka za Zpapadni Balkan i proširenje NATO pakta, Milana Niča, koji je kazao da će Crna Gora podržati Rezoluciju o Srebrenici ali je neće kosponzorisati.
“Imao sam priliku da pitam Spajića o kretanju Crne Gore ka EU , da li je bolje da ide sama ili u manjoj grupi. Takođe, zanimalo me balansiranje između krhke parlamentarne većine naspram principa činilaca vlasti, kao i njegov stav i stav Vlade o predloženoj Rezoluciji UN o genocidu u Srebrenici”, napisao je Nič.
Podsjećanja radi, prethodnih mjesec dana je ova tema drmala čitav svijet, zajedno sa pitanjem članstva lažne države Kosovo u Savjetu Evrope, međutim, a sve kontra interesa srpskog naroda koji se grčevito bori ne bi li sačuvao svoje dostojanstvo. I iako je pitanje Kosova i dalje pod znakom pitanja, uskoro bi Ujedinjene nacije trebale da se izjasne po pitanju Rezolucije o Srebrenici gdje bi prema poslednjim informacijam, oko 40 zemalja bilo protiv, a 70 njih će biti uzdržano.
To očigledno nije toliko važno za Crnu Goru koja će, sada već očigledno, glasati za ovu Rezoluciju. Evidentno je da Vlada želi da ovo pitanje prođe bez većih tenzija i odbijaju da se oglašavaju po ovom pitanju pokušavajući da čitav ovaj proces prođe što bezbolnije.
A da to ne bude tako postarali su se srpski zvaničnici iz regiona. Predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska Milorad Dodik kazao je da je najava premijera Crne Gore Milojka Spajića da će podržati rezoluciju o Srebrenici „moralno, politički i istorijski katastrofalna“.
„Ako nisu vodili računa o stigmi koja se ovom rezolucijom nameće cijelom srpskom narodu, mogli su se bar zapitati kako će se osjećati blizu 40 odsto državljana Crne Gore koji se izjašnjavaju kao Srbi. Milo Đukanović je poražen na izborima, ali politika koja je po pravilu na štetu Srba u Crnoj Gori je, nažalost, pobijedila. To je večeras potvrdio i premijer Spajić“, napisao je Dodik na nalogu na platformi X.
Bivši direktor BIA Aleksandar Vulin oglasio se povodom sinoćnje informacije da će zvanična Podgorica glasati za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici u Ujedinjenim nacijama.
„Ako Spajić zaista podrži rezoluciju o Srebrenici, treba da podrži i deklaraciju Prizrenske lige. Kome su Srbi genocidan narod, njemu su ideje Prizrenske lige Evropska povelja. Susjed Srbije koga nije briga šta Srbija misli o njegovoj politici, dočekaće da brine šta o njemu misli Tirana“, kazao je Vulin.
Kako je kazao, budućnost bivših Srba je Velika Albanija.
„Ili da kažem na tečnom crnogorskom jeziku: „Velikaši grdne kukavice, postadoše roda izdajice“.“, poručio je Aleksandar Vulin reagujući na izjavu premijera Crne Gore Milojka Spajića da će Crna Gora podržati rezoluciju o Srebrenici“, zaključio je Vulin.
S tim u vezi, još uvijek nije kasno da se spoljnopolitički stav revidira i da Spajićeva Vlada konačno pokaže kičmu po ovom pitanju, kako bi nastavila „mirne glave“ da radi na svom kosponzorisanju infrastrukturnih projekata, kao što su i najavili.
„Genocidnu“ Rezoluciju predlaže – Njemačka: Etiketu genocidnog naroda lijepi država koja je u Drugom svjetskom ratu činila masovne zločine širom Evrope!
Njemačka koja je glavni sponzor sarajevske „Rezolucije o Srebrenici“ pokušava da progura taj cinični istorijski falsifikat kroz Generalnu skupštinu UN u vrijeme jedne tragične godišnjice, oslobođenja koncentracionog logora Dahau, nespornog svjedočanstva o najvećem genocidnom programu u istoriji čovečanstva čiji je autor – Njemačka, prenijele su nedavno beogradske Novosti.
Postavlja se pitanje kako to da nikada nije pred Ujedinjene nacije došla Rezolucija o zločinima, pa se može reći i genocidima koji su činjeni nad srpskim narodom u Jasenovcu Jadovnu, Donjoj Gradini, Prebilovcima, kako to da se nikada pred taj raskošni evropski sto nije primijetio elemenat genocida u hrvatskoj Oluji i Bljesku kada je čitav jedan narod gotovo u potpunosti prognan sa prostora nekadašnje srpske Krajine? Ponovo se postavlja pitanje, kako to da elemenata genocida nije bilo u Pogromu nad Srbima sa Kosmeta 2004. godine?
S tim u vezi, svakako jeste interesantno da su Njemačka i Ruanda zemlje koje su sponzori ove rezolucije, a još je interesantnije da se za upravo te dvije zemlje vezuju stravični genocidi gdje je stradalo na stotine hiljada, pa i miliona ljudi!
Jasno je zašto srpska strana želi da problematizuje donošenje ove i ovakve rezolucije kojom bi se čitav srpski narod označio kao genocidan, a po pravilu najgore bi prošli naši sunarodnici iz Republike Srpske, koja je po Dejtonu sastavni dio Bosne i Hercegovine a nad kojom se prethodnih nekoliko godina vrši otvorena represija.
Nakon istorijske pobjede 30. avgusta 2020. godine kada je režim DPS-a napao na Srpsku pravoslavnu crkvu mnogi su očekivali da će srpskom narodu u Crnoj Gori konačno svanuti. Međutim, uslijedio je hladan tuš.
U tom vremenu, politički predstavnici srpskog naroda u NSD-u i DNP-u nisu bili poželjan faktor prilikom formiranja Vlade koja je na kraju formirana na tzv. ekspertskoj osnovi. Nestranačke ličnosti u odjednom postali političari a mnogi od tadašnjih ministara su kasnije ili prešli u neke od postojećih političkih tabora, ili su formirali svoju partiju.
Nego da se vratimo na temu. Tih dana prilikom formiranja Vlade Zdravka Krivokapića aktuelizovano je i pitanje ulaska stranaka manje brojnih naroda u tu Vladu kako bi ona bila stabilnija što na kraju nije uspjelo. Bošnjačka stranka konkretno je pregovarala u više navrata sa tadašnjim mandatarom Zdravkom Krivokapićem ali nakon toga, kad se Vlada zbog njih nije formirala, potegli su priču oko donošenja Rezolucije o genocidu u Srebrenici i od nove parlamentarne većine tražili njeno hitno usvajanje.
A to se kasnije i desilo. Za Rezoluciju o Srebrenici glasale su sve stranke opozicije, DPS-a i njihovih satelita, stranke manje brojnih naroda, građanski pokret URA koji inače većinski glasa crnogorsko biračko tijelo i – Bečićeve Demokrate. Ovaj strankoid je inače svoj politički put bazirao na srpskom biračkom tijelu međutim, čim su se dokopali vlasti, pokrenula se priča oko evroatlantizma i evrofanatizma gdje se zajedno sa DPS-om glasaju antisrpske rezolucije koje čitav jedan narod proglašvaju genocidnim.
Takođe je na predlog Vlade tada smijenjen ministar pravde Vladimir Leposavić koji je kazao da još uvijek međunarodni sudovi nisu u potpunosti utvrdili
Kad su shvatili da su napravili nemjerljivu štetu svom političkom subjektu, brže bolje su pokušali da veliko nezadovoljstvo amortizuju predlogom rezolucije o genocidu u Pivi i Velici, gdje su se dogodili stravični zločini u II svjetskom ratu. I ta rezolucija je izglasana a građani su, makar za kratko umireni.
A kako se od jednog kotrljanja grudve napravi čitava lavina možemo vidjeti da je Rezolucija o Srebrenici došla čak i pred Ujedinjene nacije, dok su genocidi u Pivi i Velici zaboravljeni. Zaboravljen je i Jasenovac od strane crnogorskog Parlamenta, zaboravljeno je i Jadovno, Donja Gradina, Prebilovci, zaboravljen je Pogrom 2004. kao i operacije Oluja i Bljesak a svaki put kada neko pomene te teme – od toga građani ne mogu da žive, to su teme prošlosti a mi treba da gledamo u budućnost. Isti ti koji danas imaju ovakvu retoriku su ćutali kada se u Skupštini donosila Rezolucija o Srebrenici, te im to tada nije bila istorijska tema od koje ne možemo gledati u budućnost.
Hoće li Ujedinjene nacije i institucije Evropske unije nastaviti sa represivnom politikom prema srpskom narodu, mislimo da je odgovor jasan. A sad se ponovo postavlja pitanje kako će se Srbija postaviti po ovom pitanju, ali i kako će srpski narod u Crnoj Gori reagovati na ovako nešto.