Antihrist

Piše: Bećir Vuković

Živimo u vremenu kad bi i Gospodu trebali zapaliti svijeću..!

U „Legendi o Velikom Inkvizitoru“, oko ponoći, u zatvoru, Inkvizitor kaže Onome koji je obećao da će i drugi put doći, (i, očigledno – došao je), ali po Inkvizitorovoj računici – rano je došao – sluge božije još nisu završile zemaljske poslove, i pripremile NJegov drugi dolazak, budući da je minulih vijekova bivalo neprestanih smetnji, ali: … „tada to još nije moglo biti tako vidno…“

Šta „tada još nije moglo biti tako vidno.“ U Novom zavjetu, Antihrist se pominje nekoliko puta: jednom u jednini, ostalo u množini.

Tek, u naše vreme vidno postaje vidnije. I još vidnije. Na početku novog vijeka, Antihrist postaje još – vidniji.

Čak ni 1941. god. – „to još nije moglo biti tako vidno.“ Vijekovi prolazili, ali „to još nije moglo biti tako vidno.“ Antihrist je kroz 20 vijekova vidan, ali nikad nije bio – vidniji. Da li je danas Lažni Mesija najvidniji.

Nelegalističke škole i institucije promovišu – Antihrista. Antihrist je tu da satre čovjekovu božansku prirodu.

Antihriste sretamo u gradu, na ulici, u kafani, u vozu, u muzeju, u školi, u novinčinama, kolumnicama, iza šaltera, članovi su partija – stoji na kapiji groblja bez kišobrana – riječju, nema gdje ih nema.

Ko bi rekao da je Antihrist vidniji 2020, u Crnoj Gori, nego 1917. godine u Rusiji.

Razgovor koji se vodio u 16. vijeku, Dostojevski će zabilježiti tek u 19. vijeku. Ali, ne primećuje se vremenska razlika. Niko ne sumnja u piščeve namjere. Razgovor je mogao biti zabilježen i sada, u policiji, u provinciji na Balkanu. I, ništa se ne bi poremetilo. Čak, i ovdašnja policija, na isti način „razgovara“ sa Hristom.

Sjetimo se i slike Miće Popovića, scene dok policija batina Hrista na Raspeću. Policija udara i urla – što si opet dolazio..!

Ne zaboravimo: Inkvizitor je rekao – rano si došao..!

Vremensko određenje gonjenja Hrista, gubi se u drugi plan. Tako je vrijeme doživelo još jedan težak poraz. Sa druge strane, u naše vrijeme, Antihrist kao da sve više i više, postaje sve vidniji, i vidniji…

U jednom trenutku Inkvizitor zaboravlja da sa Nekim razgovara, i razgovor se pretvara u – monolog. Zar nije isto i danas, u svim prilikama, i tamo negdje na kraju svijeta, u nekoj betonjerci, na brdovitom Balkanu.

Ni Inkvizitoru iz 16. vijeka, ni piscu ‘Legende’, to nije moglo biti – vidno – jer je budućnost sasvim nepoznata. Šta bi drugo i mogla biti budućnost. Onda, to još uvijek nije moglo biti tako vidno, i nije moglo biti vidnije, niti se sada mogu naslutiti Antihristove – najvidnije – namjere. Ipak, danas, svuda, pa i ovdje, antihristi postaju vidniji, i vidniji…

Ono što je strašno, što bode u oči jeste: sa ovakvim stanjem stvari, jasno kao na dlanu vidimo budućnost.

U 19. vijeku Dostojevskom je budućnost bila nepoznata, u 21. vijeku, vašem skromnom piscu, budućnost nije nepoznata. Ako u istom ritmu nastavi kolo antihrista – svako će jasno vidjeti svoju budućnost.

Jednom je Duh odveo Hrista u pustinju da ga đavo kuša. Ko je sada u istoj pustinji ostao na iskušenju. Možda, ti.

Dostojevski je imao plan da o ovom problemu napiše još šest poglavlja (negde oko 700 stranica), što bi odgovaralo obimu „Rata i mira“.

Kad smo već tu, da se sjetimo i Tolstojeve riječi. „U rovu, nema ateista“, kaže pisac kojeg je ruska crkva izopštila.

Udar na Pravoslavlje, udar na Pravoslavnu crkvu širom Vaseljene – od svetog Kijeva do Ostroga – jeste udar Antihrista.

Svaka druga riječ, svaka teorija (satanizam, sekte, jezuiti, itd…), izgovorio je sveštenik, ili političar, ili pisac, svejedno, samo je dodatno sjenčenje vidnog. Na sceni je – Antihrist.

„Pa sad odluči sam“, rekao je Inkvizitor. Isto je i jutros rekao u nekoj ovdašnjoj instituciji.

Prije Hrista, baš ti se moraš suočiti sa Antihristom.

Ova beleška nije nikakvo moralisanje, daleko od toga, nego samo mala analiza velikog pisca, i mogući predlog za tačnijim imenovanjem vremena u kojem živimo: vremena – Antihrista.

Nesreća Crne Gore jeste što je Antihrist davno došao, i što su antihristi vidniji nego igdje pod nebom.