piše: Andrija Mandić, lider Demokratskog fronta
Postoje vrijednosti i postoje ljudi kojima protok vremena ne može ništa oduzeti jer su iznad njega.
Tako ni godina od odlaska u vječnost velikog čovjeka i prijatelja, Momira Bulatovića, nije umanjila tugu zbog njegove prerane smrti.
Prethodnih dana dok sam boravio u Beogradu, u vremenu dok sam se oporavljao, ponovo sam pročitao njegova „Pravila ćutanja”. Uspio sam još jednom da sagledam taj talas koji se obrušio na našu državu i čiji je najjači udarac primio baš on.
Ostao je kao stijena o koju su uzalud udarali neljudski talasi i bio svetionik koji je u ovom sumraku jasno pokazivao put kojim se teže ide ali kojim se u svakoj prilici ostaje pošten čovjek.
On je bio takav i kad se dobija i kada se gubi.
Zato će se ime Momira Bulatovića izgovarati sa velikim poštovanjem ne samo danas već i vremenu koje dolazi a koje najavljuje one promjene za koje se svim svojim bićem zalagao.
Neka je vječan mir nad njegovom časnom humkom.
Popreko je brze ali opasno !.
Treba biti dobar vodja da te drugi slede !.
Milo nikad nije znao da napravi put kojim bi narod mogao da koraca !.
Sav se zagubio !.
Njegovim floskulama niko vise ne veruje !.
Vodja nikad nije ni bio !.
Car je murtav, zivio car, miloseviceva sprdacina pih
ne dipr stari lupez.o pokojnim sve najgore