piše: Andrija Mandić, lider Demokratskog fronta
Postoje vrijednosti i postoje ljudi kojima protok vremena ne može ništa oduzeti jer su iznad njega.
Tako ni godina od odlaska u vječnost velikog čovjeka i prijatelja, Momira Bulatovića, nije umanjila tugu zbog njegove prerane smrti.
Prethodnih dana dok sam boravio u Beogradu, u vremenu dok sam se oporavljao, ponovo sam pročitao njegova „Pravila ćutanja”. Uspio sam još jednom da sagledam taj talas koji se obrušio na našu državu i čiji je najjači udarac primio baš on.
Ostao je kao stijena o koju su uzalud udarali neljudski talasi i bio svetionik koji je u ovom sumraku jasno pokazivao put kojim se teže ide ali kojim se u svakoj prilici ostaje pošten čovjek.
On je bio takav i kad se dobija i kada se gubi.
Zato će se ime Momira Bulatovića izgovarati sa velikim poštovanjem ne samo danas već i vremenu koje dolazi a koje najavljuje one promjene za koje se svim svojim bićem zalagao.
Neka je vječan mir nad njegovom časnom humkom.
