Na pitanje da prokomentariše to što iz Sarajeva postavljaju pitanje šta je značilo ogrtanje zastavom u UN kada se glasalo za rezoluciju i navode da je taj potez sraman, predsjednik kaže:
„Ja sam ponosan na srpsku trobojku. To su bili veoma teški, ali veoma časni dani pravdoljubive borbe protiv velikih sila. Nijemci su to pokrenuli, Amerikanci, svi zajedno, upregli su se u specijalne štabove iz Beča, da svi glasaju protiv malene Srbije. Mi smo uspjeli da obezbijedimo više onih koji ih nisu podržali. Uspjeli smo danonoćnim radom, gotovo da nisam spavao, radio sam 10 dana u Americi, ostalo u Srbiji, gotovo da nisam spavao da bismo obezbijedili taj istorijski rezultat i veliku moralnu pobjedu“, ispričao je Vučić u Nacionalnom dnevniku.
„Nijednog sekunda nisam želio da nipodaštavam žrtve, i dalje sam svakog 11. jula i bilo kojeg dana u godini spreman da se poklonim žrtvama bošnjačkim, kao i svim drugim. Nikada ne potcjenjujući stradanje bošnjačkog naroda, pokazujući ogromno poštovanje i za taj narod i te ljude. Oni nisu željeli pruženu ruku i neke strane službe nisu željele pruženu ruku, nije im bilo dovoljno stavljanje cvijeta i pognuta glava. Onda su vidjeli kada krenu u napad i pokušaju da linčuju srpskog predsjednika, kako taj predsjednik više neće da pogne glavu“, naglasio je predsjednik.
„Vidjećete kako mi i glavu i tijelo guraju kako bi me sakrili ispod pancirnih kišobrana, ja neću da pognem glavu. Ja u svojoj glavi nosim zastavu, kao što sam najdražu trobojku nosio u UN. Ona je ovdje, ispred, sačuvana za istoriju. Baš tom trobojkom sam se ogrnuo i pokazao kako Srbija može da pobijedi u UN po najtežim pitanjima. Mi smo uspjeli da se suprotstavimo. Nemojte da razmišljate koliko je hrabrosti bilo potrebno. Mi žrtve poštujemo, žao mi je što oni ne poštuju srpske, što ne razumiju bol srpskih majki, očeva… Ja mislim da je naša prednost u tome što umijemo na veoma otvoren način da pokažemo poštovanje prema tuđim žrtvama, jednako koliko ih pokazujemo i prema svojim“, zaključio je on.
(alo)

To je razlika između politike i ljudskosti. Ko ume da poštuje tuđu bol, a da čuva sećanje na svoju, pokazuje veličinu.
Srpske majke su plakale, kao i sve druge majke. Nijedna suza nije manje vredna. Poštovanje mora da bude isto za sve.
Najveća snaga je kad imaš srce za tuđu bol, ali i dostojanstvo da čuvaš svoje korene.
Mars pascadi postuj coveka dok je ziv a ne kada ga ubijete,zakoljete ,silujete proterate
opljackate kao sto ste to uradili sa Bosnjacima
u citavoj Bosni.
Kako te nije sramota da se javljas uopste u mesecu Julu.
Boga mi Yoga,izgleda malo!!!I dalje lajete kao prave dzukele!!!Tako da mislim da ce morati jos jednom da se prodje kroz ratno stanje!!!Neko mora da zacuti.Pa da vidimo ko?!
Sramota ostaje zauvek
Poštovanje prema svim žrtvama mora biti iznad svih podela.
Važno je da se poštuje bol svih porodica koje su izgubile najmilije.